Zaboravljena tradicija okupljanja koja je bila srce sela
U vojvođanskim selima, naročito u Bačkoj i Banatu, postojala je posebna tradicija koja je okupljala komšije i rodbinu – običaj poznat kao “pojilo”. Na prvi pogled deluje jednostavno, ali u svojoj suštini, pojilo je bilo mnogo više od obroka: ono je bilo simbol zajedništva, poverenja i radosti života u zajednici.
Šta je zapravo “pojilo”?
“Pojilo” je bio običaj okupljanja meštana oko zajedničkog obroka, koji se pripremao u velikim kotlovima, na otvorenom ili u dvorištima. Nije postojao povod poput slave ili svadbe – pojilo se organizovalo da se ljudi vide, druže, razmene vesti i međusobno pomažu.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Najčešće se spremao paprikaš, čorba od ribe ili govedine, a domaćin koji je organizovao pojilo nije bio sam – komšije su donosile vino, rakiju, kolače i priče.
Kada se pojilo održavalo?
Pojilo se najčešće organizovalo posle većih poljoprivrednih poslova – nakon berbe kukuruza, košenja trave ili vinogradarskih radova. Bio je to način da se obeleži kraj jednog ciklusa i zahvali svima koji su pomogli.
U nekim selima postojalo je i zimsko pojilo, kada su ljudi donosili kobasice, slaninu i kuvano vino, a večeri su se završavale uz tamburaše i pesmu.
Zašto je bilo važno?
U vremenima kada nije bilo televizije ni interneta, pojilo je bilo glavni društveni događaj sela. Tada su se dogovarali svadbeni aranžmani, sklapala prijateljstva i poslovni dogovori, a mladi su imali priliku da se upoznaju i zaljube.
Osim toga, pojilo je imalo i praktičnu stranu – ako bi se nekoj porodici desila nesreća ili nestašica, upravo na pojilu bi se dogovarala pomoć, pa su ljudi retko ostajali sami u nevolji.
Postoji li pojilo i danas?
Iako je danas ovaj običaj gotovo nestao, u ponekim vojvođanskim selima i dalje se organizuju zajednička kuvanja paprikaša i fiš paprikaša, što je svojevrsni nastavak stare tradicije. Etno manifestacije i sela domaćini sve češće pokušavaju da obnove pojilo, kako bi mlađe generacije osetile duh zajedništva.
Možda je baš ovaj običaj ono što nam danas najviše nedostaje – iskreni razgovori, dobra hrana i vreme provedeno sa ljudima koji nam znače.
Šta se radi sa slavskim kolačem koji ostane posle slave: Otac Dejan objašnjava šta je jedino ispravno
Nakon što prođe slava često nam ostane mnogo hrane, a ponekad i slavski kolač. Evo šta sa njim treba uraditi
"Onaj ko ODBIJE kumstvo, prati ga jezivo verovanje"
Kumstvo je u srpskoj tradiciji mnogo više od običaja. To je duhovno srodstvo, veza koja se ne raskida ni vremenom ni udaljenošću. Kum nije samo svedok na venčanju ili osoba koja drži dete na krštenju - on postaje deo porodice, duhovni stub i svedok jednog zaveta pred Bogom.
STARO VEROVANJE: Zašto se novčanik nikada ne poklanja prazan?
Da li ste nekada dobili novčanik kao poklon ili ste ga kupili za nekoga?
Patrijarh Pavle svojim bližnjima nikada nije dozvoljavao jednu stvar: Unuka njegovog brata otkrila strogo čuvane tajne
Patrijarh Pavle svakog je saslušao. Na svoje probleme i tegobe nije se žalio. Govorio je: „Lako mi je sa mnom“
Kažu da je samo jedna srpska reč ušla u turski jezik: Znate li koja?
Evo kako Turci ovaj srbizam izgovaraju
Komentari(0)