Zaboravljena tradicija okupljanja koja je bila srce sela
U vojvođanskim selima, naročito u Bačkoj i Banatu, postojala je posebna tradicija koja je okupljala komšije i rodbinu – običaj poznat kao “pojilo”. Na prvi pogled deluje jednostavno, ali u svojoj suštini, pojilo je bilo mnogo više od obroka: ono je bilo simbol zajedništva, poverenja i radosti života u zajednici.
Šta je zapravo “pojilo”?
“Pojilo” je bio običaj okupljanja meštana oko zajedničkog obroka, koji se pripremao u velikim kotlovima, na otvorenom ili u dvorištima. Nije postojao povod poput slave ili svadbe – pojilo se organizovalo da se ljudi vide, druže, razmene vesti i međusobno pomažu.
Možda vas zanima:
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Možda vas zanima:
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Možda vas zanima:
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Najčešće se spremao paprikaš, čorba od ribe ili govedine, a domaćin koji je organizovao pojilo nije bio sam – komšije su donosile vino, rakiju, kolače i priče.
Kada se pojilo održavalo?
Pojilo se najčešće organizovalo posle većih poljoprivrednih poslova – nakon berbe kukuruza, košenja trave ili vinogradarskih radova. Bio je to način da se obeleži kraj jednog ciklusa i zahvali svima koji su pomogli.
U nekim selima postojalo je i zimsko pojilo, kada su ljudi donosili kobasice, slaninu i kuvano vino, a večeri su se završavale uz tamburaše i pesmu.
Zašto je bilo važno?
U vremenima kada nije bilo televizije ni interneta, pojilo je bilo glavni društveni događaj sela. Tada su se dogovarali svadbeni aranžmani, sklapala prijateljstva i poslovni dogovori, a mladi su imali priliku da se upoznaju i zaljube.
Osim toga, pojilo je imalo i praktičnu stranu – ako bi se nekoj porodici desila nesreća ili nestašica, upravo na pojilu bi se dogovarala pomoć, pa su ljudi retko ostajali sami u nevolji.
Postoji li pojilo i danas?
Iako je danas ovaj običaj gotovo nestao, u ponekim vojvođanskim selima i dalje se organizuju zajednička kuvanja paprikaša i fiš paprikaša, što je svojevrsni nastavak stare tradicije. Etno manifestacije i sela domaćini sve češće pokušavaju da obnove pojilo, kako bi mlađe generacije osetile duh zajedništva.
Možda je baš ovaj običaj ono što nam danas najviše nedostaje – iskreni razgovori, dobra hrana i vreme provedeno sa ljudima koji nam znače.
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
NEBESKI TRAG U SRBIЈI: Zašto je selo Ripanj nastalo na najvećem meteoritu i kako se pećina skriva od lovaca na blago
Planina Avala i selo Ripanj, tik uz Beograd, kriju geološku tajnu koja seže do kosmičkih razmera. Otkrivamo zašto se veruje da je Ripanj nastao na mestu pada jednog od najvećih meteorita pronađenih u Srbiji, kako je mit o tom "nebeskom tragu" povezan sa starim rudnicima i zašto je ovo mesto vekovima privlačilo lovce na blago.
REKA KOЈA GOVORI TUGOM: Legenda o Moravi – zašto se svake godine utopi skoro isti broj ljudi i kako se reka umirivala darovima
Morava, "majka svih srpskih reka", vekovima je donosila život, ali i strahovite poplave i nevolje. Otkrivamo zašto se Morava smatrala "živim bićem" koje traži žrtve i kako su ljudi, po starom običaju, bacali simbolične darove u reku da bi umirili "rečnu neman" i osigurali plodnost zemlje.
POSLEDNJA TAJNA TITOVE ŽENE: Da li je Jovanka Broz zaista pokušala da prokune Tita i šta je nosila u torbi kada je proterana
Jovanka Broz, prva dama Jugoslavije, živela je u raskoši, da bi poslednje tri decenije provela u političkoj izolaciji. Otkrivamo vrhunac drame: proterivanje iz Dvorca u Užičkoj 15, gde je navodno, u besu i tuzi, izrekla "poslednju reč" Titu i kako je njena tiha patnja postala simbol raspada Jugoslavije.
TAJNA ZGRADA KOЈA NEMA PROZORE: Zašto su Jevreji u Beogradu gradili dvorišta bez otvora i šta se krilo iza zidova Dorćola
Dorćol, najstariji deo Beograda, krije arhitektonsku tajnu koja svedoči o životu Sefarda. Otkrivamo zašto su se tradicionalne jevrejske kuće gradile sa minimalnim brojem prozora okrenutih ka ulici i kako je unutrašnje dvorište postalo centar porodičnog i duhovnog života, zaštićeno od uroka i pogleda.
Komentari(0)