Ovo je najjezivija srpska izreka! Mnogi nisu ni svesni njenog jezivog značenja, korene vuče iz doba Osmajlija
Ova izreka se spominje u našoj poznatoj srpskoj pesmi

Srpski jezik bogat je arhaičnim rečima i izrazima koji oslikavaju davna vremena, često obeležena mračnim i jezivim običajima, naročito iz perioda turske vladavine. Jedna od takvih izreka, koja se i danas, a čije pravo značenje gotovo niko ne zna, može ona koja glasi - "skupljeni s koca i konopca".
Ova izreka je veoma stara i ukorenjena u narodnoj i umetničkoj književnosti. Može se čuti u većini Srbije, a važno je napomenuti da svedoči o brutalnoj istoriji. Danas je koristimo u kontekstu okupljanja ljudi sa različitih strana, neorganizovano i bez smisla, reda i povezanosti među njima, ali je, zapravo, pravo značenje mnogo strašnije.
Izreka u pesmi Vuka Karadžića
Možda vas zanima:

Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.
Zašto Vukova žena nije htela da živi u Srbiji
Vuk Stefanović Karadžić se u Beču oženio Anom Kraus, ćerkom bogatog austrijskog trgovca. Sa njom je dobio trinaestoro dece, ali se zbog Vukovih čestih putovanja, Ana o porodici starala uglavnom sama.
Možda vas zanima:

Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.
Zašto Vukova žena nije htela da živi u Srbiji
Vuk Stefanović Karadžić se u Beču oženio Anom Kraus, ćerkom bogatog austrijskog trgovca. Sa njom je dobio trinaestoro dece, ali se zbog Vukovih čestih putovanja, Ana o porodici starala uglavnom sama.
Možda vas zanima:

Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.
Zašto Vukova žena nije htela da živi u Srbiji
Vuk Stefanović Karadžić se u Beču oženio Anom Kraus, ćerkom bogatog austrijskog trgovca. Sa njom je dobio trinaestoro dece, ali se zbog Vukovih čestih putovanja, Ana o porodici starala uglavnom sama.
U jednoj narodnoj pesmi, koju je zabeležio Vuk Karadžić, stoji: "Pokupili zlice i zlikovce, buljumbaše s koca i konopca, te ih rani sirotinja raja…"
Slična upotreba nalazi se i u delu Rodoljuba Čolakovića: "U ustanak se ubaciše nekakvi probisvijeti bez roda i imena, balije, šokci, odbegli robijaši, ljudi s koca i konopca."
Izreka se našla i u pravnim spisima. Tako u jednom delu Valtazara Bogišića stoji zapisano: "Skupljalo se među njih ljudi sa svake strane… što no riječ s koca i konopca."
Koreni izreke u praksi brutalnog kažnavanja
Iako se danas koristi kao metafora za raznoliko i nepouzdano društvo, poreklo ove izreke je daleko mračnije. Do sredine 19. veka, na prostoru Srbije postojala je praksa brutalnog kažnjavanja: osuđenici su bivali nabijani na kolac ili vešani, posebno u vreme kada je Turska gospodarila ovim prostorima. Turci su ovu svirepu kaznu posebno primenjivali na hajducima i uglednim Srbima. Ljudi koji bi uspeli da izbegnu ovakvu sudbinu bili su označeni kao oni koji su "pobegli s koca i konopca".
O ovom jezivom običaju pisao je i naš nobelovac Ivo Andrić u romanu "Na Drini ćuprija", i tu su detaljno opisane i strahote takvog oblika mučenja i pogubljenja.
U svom izvornom značenju, izreka je označavala skup zlih, pokvarenih ljudi koji su se već ogrešili o zakon i ne prezaju od najgorih dela. Danas se značenje proširilo i najčešće označava neorganizovanu, raznoliku grupu ljudi sakupljenih sa svih strana, bez reda, izbora i kriterijuma.

Ko je odlučio da Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić počivaju rame uz rame? Večnost spojila pismenost pod istim drvetom tišine
Mada su se u životu razmimoilazili u mišljenjima, Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić danas leže jedan pored drugog — simbolično ujedinjeni u smrti. Njihova večna kuća nalazi se u porti Saborne crkve u Beogradu, mestu koje nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini.

U senci kneza Lazara: Tajanstveni život vojvode Ivana Kosančića
Ime mu se šapuće u stihovima, ali istorija o njemu gotovo da ćuti. Ivan Kosančić je jedan od najmističnijih srpskih junaka — slavljen u epskim pesmama, ali skriven u senkama istorijskih zapisa. Ko je zapravo bio vojvoda koji je pre polaska na Kosovo ugledao tursku vojsku i doneo kobnu vest?

Krstonoša ne stari: Običaj koji nosi i leči
Krstonoše su više od nosilaca ikona — one su čuvari običaja, predanja i zajedničke molitve. U mnogim selima Srbije, još uvek postoji nepokidana nit između naroda i svetih litija koje se vekovima obnavljaju, bez prekida.

Kuda je išao put cara Dušana kroz Srbiju? Tragovima vladara koji je sanjao carstvo
Srpski car Dušan nije imao jednu prestonicu, ni jednu stazu. Njegov put bio je mapa naraslog carstva, isprepleten crkvama, tvrđavama i granama moći koje su se pružale ka jugu i istoku.

Šapat hrasta i krst u kori: Kako drvo postaje sveto u Srbiji?
U srcu srpske tradicije ne stoji crkva, već drvo. Sa uklesanim krstom, zapis čuva uspomene na molitve pod otvorenim nebom i tišinu u kojoj su ljudi verovali da Bog sluša.
Komentari(0)