Na Svetoj Gori, među uskim kaldrmisanim ulicama Kareje, skriva se sveta tišina – isposnica Svetog Save, mesto gde je prvi srpski arhiepiskop živeo, pisao i molio se.
Kareja nije običan grad – to je duhovna prestonica Svete Gore. A u njenom srcu nalazi se jedan od najvažnijih tragova srpske pravoslavne duhovnosti – isposnica Svetog Save.
Kareja – duhovna prestonica Atosa
Kareja je administrativni centar Svete Gore i mesto u kojem se nalazi sedište Protatona – vrhovnog upravnog tela atonskih monaha. Iako je najmanje naseljeno mesto, Kareja je simbol vlasti i duhovne hijerarhije.
Možda vas zanima:
Ruske monahinje u fruškogorskom manastiru i poslednji podvig jedne heroine
Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, na oko dva kilometra severno od sela Divoš, smestio se manastir Kuveždin. Okružen šumom, baštama i potokom koji protiče pored njegovih zidina, na nadmorskoj visini od oko 150 metara, on je kroz vekove bio i duhovno uporište i simbol istrajnosti. Posvećen je Svetom Savi i Svetom Simeonu Mirotočivom, a njegova prošlost krije burna stradanja i neprekidna vaskrsavanja.
SVETOGORSKI OTAC "Ljudi sa ovim osobinama su siromašni i ne žive dugo"
Mnoge od njih se mogu primeniti na skoro sve sfere našeg života.
Možda vas zanima:
Ruske monahinje u fruškogorskom manastiru i poslednji podvig jedne heroine
Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, na oko dva kilometra severno od sela Divoš, smestio se manastir Kuveždin. Okružen šumom, baštama i potokom koji protiče pored njegovih zidina, na nadmorskoj visini od oko 150 metara, on je kroz vekove bio i duhovno uporište i simbol istrajnosti. Posvećen je Svetom Savi i Svetom Simeonu Mirotočivom, a njegova prošlost krije burna stradanja i neprekidna vaskrsavanja.
SVETOGORSKI OTAC "Ljudi sa ovim osobinama su siromašni i ne žive dugo"
Mnoge od njih se mogu primeniti na skoro sve sfere našeg života.
Možda vas zanima:
Ruske monahinje u fruškogorskom manastiru i poslednji podvig jedne heroine
Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, na oko dva kilometra severno od sela Divoš, smestio se manastir Kuveždin. Okružen šumom, baštama i potokom koji protiče pored njegovih zidina, na nadmorskoj visini od oko 150 metara, on je kroz vekove bio i duhovno uporište i simbol istrajnosti. Posvećen je Svetom Savi i Svetom Simeonu Mirotočivom, a njegova prošlost krije burna stradanja i neprekidna vaskrsavanja.
SVETOGORSKI OTAC "Ljudi sa ovim osobinama su siromašni i ne žive dugo"
Mnoge od njih se mogu primeniti na skoro sve sfere našeg života.
U samom središtu ovog tihog mesta, sa kamenim ulicama, starim balkonima i tišinom koju prekida samo zvuk zvona, nalazi se isposnica Svetog Save, poznata i kao Ćelija Svetog Save.
Isposnica koju je osnovao Sveti Sava
Sveti Sava je boravio na Svetoj Gori pre nego što je postao prvi srpski arhiepiskop. Godine 1191. osnovao je Karejsku isposnicu, gde je živeo podvižničkim životom, u molitvi i postu. Tu je napisao i čuveni Karejski tipik – pravila monaškog života koja su ostala u upotrebi vekovima.
Vrata isposnice i danas nose natpis iz Psalma:
„Благословен је који долази у име Господње“, urezan u kamenu iznad ukrašenih drvenih vrata.
U isposnici se čuva ikona Bogorodice Trojeručice, pred kojom se Sava molio, kao i deo originalnog rukopisa Karejskog tipika. Zidovi ove skromne ćelije ispunjeni su vekovnim mirom.
Mesto molitve, ne atrakcije
Za razliku od raskošnih manastira, Karejska ćelija Svetog Save je jednostavna, tiha i sveta. U njoj žive srpski monasi, koji čuvaju uspomenu na Svetog Savu ne kao relikviju, već kao živo nasleđe – kroz svakodnevni život, liturgiju i molitvu.
Posetioci koji dolaze do Kareje mogu pozvoniti na ulazu i u tišini obići isposnicu, uz poštovanje prema svetom mestu.
Srpsko srce na Svetoj Gori
Isposnica Svetog Save u Kareji nije samo versko mesto – to je istorijski i duhovni temelj srpskog identiteta. Tu su nastajale prve crkvene i državne ideje, a duhovna snaga Svetog Save i danas se oseća u svakom kamenu, cvetu i tišini dvorišta.
Zato je za svakog Srbina koji kroči na tlo Svete Gore, Kareja prva i poslednja stanica srca.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Komentari(0)