Na poluostrvu Atos u severnoj Grčkoj, u Egejskom moru, uzdiže se planina visoka 2.033 metra. Njene strme litice, guste šume i samotni manastiri čine Svetu Goru – jedno od najposebnijih mesta na svetu. Ovaj prostor, koji pravoslavni vernici nazivaju „vrt Presvete Bogorodice“, vekovima je čuvar duhovnosti, umetnosti i vere.
Poreklo i predanje
Prema predanju, Presveta Bogorodica je na svom putovanju morem ovde zatražila utočište i zamolila svog Sina da to mesto bude njen vrt. Od tada, nijedna žena nema pravo pristupa Svetoj Gori – pravilo avaton važi još od 5. veka i do danas je nepromenjeno. Zabrana se odnosi i na životinje ženskog pola, a Sveta Gora je oduvek bila utočište samo za monahe.
Shuterstock
Poseban status i samouprava
Možda vas zanima:
VERUJE SE DA SVETA GORA PRIPADA ŽENI, A EVO ZAŠTO IM JE PRISTUP ZABRANJEN: Ipak ONA je bila tamo iako nogom nije kročila
Svake godine, Svetu Goru posete hiljade turista, muškaraca, žene mogu da kristare oko poluostrva i tako se približe monaškoj republici usred Egejskog mora u koju im je zabranjen pristup, evo zašto
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Možda vas zanima:
VERUJE SE DA SVETA GORA PRIPADA ŽENI, A EVO ZAŠTO IM JE PRISTUP ZABRANJEN: Ipak ONA je bila tamo iako nogom nije kročila
Svake godine, Svetu Goru posete hiljade turista, muškaraca, žene mogu da kristare oko poluostrva i tako se približe monaškoj republici usred Egejskog mora u koju im je zabranjen pristup, evo zašto
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Možda vas zanima:
VERUJE SE DA SVETA GORA PRIPADA ŽENI, A EVO ZAŠTO IM JE PRISTUP ZABRANJEN: Ipak ONA je bila tamo iako nogom nije kročila
Svake godine, Svetu Goru posete hiljade turista, muškaraca, žene mogu da kristare oko poluostrva i tako se približe monaškoj republici usred Egejskog mora u koju im je zabranjen pristup, evo zašto
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Još od 963. godine i osnivanja Velike Lavre od strane Atanasija Atonskog, Svetoj Gori priznata je autonomija. Danas ima poseban status u okviru Grčke, zagarantovan ustavom, i monasi sami biraju svoje predstavnike u zajedničkoj upravi. Administrativno središte je u mestu Kareja, gde se nalaze zajedničke kancelarije, sud, pošta i trgovina.
Manastiri i Hilandar – srpski duhovni stub
Sveta Gora čini 20 manastira, među kojima četiri „carska“ – Velika Lavra, Vatoped, Iviron i Hilandar – čuvaju zajednički pečat. Prestonica je Kareja, administrativni i duhovni centar, gde se nalazi saborna crkva Protaton, čuvena po freskama Manuila Panselinosa, uzorima kasnijeg vizantijskog slikarstva.Svaki ima svoje skitove i kelije u kojima žive isposnici.
Za Srbe, najvažniji je manastir Hilandar, zadužbina Svetog Save i njegovog oca Stefana Nemanje, podignuta 1198. godine. Hilandar je vekovima bio duhovni i kulturni stub srpskog naroda, čuva ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice i dragocenu biblioteku sa rukopisima poput Miroslavljevog ( koje se sada čuva u Narodnom muzeju u Beogradu) i Vukanovog jevanđelja.
T.V.
Život monaha
Monaški život na Atosu strogo je uređen tipikom. Svaki dan protiče u molitvi, radu i tišini. Nakon toga sledi zajednički obrok, a potom “poslušanja” – dodeljeni dnevni poslovi. Molitva nije ograničena samo na hram, ona se nastavlja i tokom rada i tišine. Obroci su u tačno određeno vreme, a monasi se bave pčelarstvom, vinogradarstvom, ikonopisom i prepisivanjem knjiga. Nema asfalta ni mobilne pokrivenosti u mnogim delovima.
Pored molitve, bratstvo nosi čitav niz „диаконија“: eklesijarh (crkva i bogoslužni red), trpezar/kuvar (kuhinja i trpeza), arhontaris (prijem gostiju), oikonomos (nabavka i ekonomija), bibliotekar/arhivar, baštovan, vinogradar, pčelar, ikonopisac/drvorezbar, građevinski poslovi i radionice — sve se vrti oko zajednice i njenog ritma, a zadaci se povremeno rotiraju.
Uobičajeno je ustajanje oko 3–4 ujutro i dugosatna bogosluženja; potom kratka trpeza i „poslušanja“ (rad po zadacima) do podneva/predveče. Ishrana je prosta i posna: nema mesa; često su to pasulj, sočivo, povrće, masline, hleb; riba samo o velikim praznicima. Zajednički se jede dva puta dnevno, u tišini, dok anagnost čita žitija ili pouke; sredom i petkom obično je jedan obrok, a u velikim postovima još strože.
Shuterstock
Pravila gostoprimstva
Svetu Goru posetioci mogu obići samo uz posebnu dozvolu – diamontirion, koja važi četiri dana i koju izdaju monaške vlasti. Žene ne mogu ući, a muškarci hodočasnici moraju unapred najaviti dolazak.
Svakog dana polazi jedan brod ka Svetoj Gori. Obroci i smeštaj se ne naplaćuju – monasi svakog gosta nahrane i prime, a prilog je stvar dobre volje. Posetiocima je pušenje dozvoljeno samo na određenim mestima, često kraj manastirskih grobalja – kao podsećanje na prolaznost života.
T.V.
Kako računaju vreme
Na Atonu dan ne počinje u ponoć, već u trenutku zalaska sunca. Tako „nula sati“ pomera svoje značenje kroz godinu. Liturgijski kalendar prati staro julijansko računanje vremena, što znači da su praznici 13 dana „iza“ građanskog. Ovaj sistem održava kontinuitet vizantijske tradicije i daje posebnu duhovnu ritmiku monaškom životu.
Uspon na vrh Atosa i sveta liturgija
Najviša tačka poluostrva je krst Svetog Atanasija, na 2.033 metra. Svake godine na praznik Preobraženja, monasi i hodočasnici penju se na vrh gde se služi liturgija, a ceo planinski masiv pretvara se u hram pod vedrim nebom.
Najčešći uspon ide iz pravca Skit Svete Ane (Agia Anna) preko skloništa/kapelice Panagija (oko 1.500 m), gde mnogi prespavaju radi aklimatizacije. Staza je duga, poslednji deo je strm i siparast; ukupno 4–6 sati hoda uz dobro vreme i kondiciju. Alternativa je prilaz od Velike Lavre. Ovo je ozbiljan planinarski izlazak: voda, svetiljka, kapa za sunce i čvrsta obuća su obavezni.
T.V.
Smrt i kosturnice
Za monahe Svete Gore smrt je prelazak u večni život. Zato se sahrane vrše jednostavno – telo se polaže u zemlju u monaškoj odori, bez kovčega. Nakon nekoliko godina, kosti se skupljaju i odlažu u posebne kosturnice. U Hilandaru, kao i u drugim manastirima, lica preminulih monaha ostaju deo žive zajednice kroz njihova posmrtna obeležja i uspomene.
Kulturno i duhovno blago
Sveta Gora čuva na hiljade rukopisa, ikona i fresaka od neprocenjive vrednosti. Hilandarska biblioteka, kao i one u drugim manastirima, riznica je srednjovekovnog znanja i umetnosti. Ikonopis i freskoslikarstvo ovde su dostigli svoj vrhunac, ostavljajući trag koji se prepoznaje u celom pravoslavnom svetu.
T.V.
Simbolika i značaj
Sveta Gora je više od geografskog prostora – to je simbol duhovnosti, mesto gde je vreme zaustavljeno u molitvi i tihovanju.
Za srpski narod Hilandar ima poseban značaj. Zadužbina Stefana Nemanje i Svetog Save kroz vekove je bila duhovno i kulturno uporište. I danas Hilandar okuplja monahe, čuva relikvije i nastavlja da bude simbol srpskog prisustva na Atosu.
Na Svetoj Gori živi oko 2.000 monaha iz različitih pravoslavnih naroda.
I STARO I MLADO SE KRSTI KAD PROLAZI PORED CRKVE, ČAK I KAD SU U GRADSKOM PREVOZU: Sveštenik objasnio da li je to hrišćanski čin
Sve češće možemo da primetimo ljude koji se krste kada prolaze pored crkve, naročito u gradskom prevozu.
PRAVILNA PRIČEST? Patrijarh Pavle sve objasnio u jednoj rečenici
Pažljivo pročitajte reči Patrijarha Pavle koje otkrivaju pravu suštinu posta i pričešća.
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Ako nije imala ćilim u miraz, devojka nije mogla ni da se uda: Dragačevke čuvaju srpsku tradiciju i prenose na mlade naraštaje
Ujedinile se u udruženje koje nosi ime po čuvenoj Rajki Borojević
„Šta ti je na umu, to ti je i na drumu“ – zašto Srbi veruju da se misao pretvara u stvarnost
Narod veruje da ono što misliš – ide ispred tebe. Misao nije samo unutrašnji svet, već početak svega što ti se može desiti
Komentari(0)