Koren peršuna kao amajlija: Tajni običaj devojaka koje nisu želele da im ljubav „pobegne“

Kiza R

15:00

Kultura 0

U nekim selima centralne Srbije, devojke su u maju nosile koren peršuna u maloj platnenoj torbici, blizu srca. Verovalo se da ako se čuva u tišini i ne spominje, taj koren „vezuje pogled za pogled“ i čuva voljenog od udaljavanja.

Shutterstock/butterfly's dream
Shutterstock/butterfly's dream

Peršun se danas vezuje za kuhinju, čorbu i supu. Ali u narodnoj tradiciji – posebno u Šumadiji, Levaču i delovima Zapadne Srbije – njegov koren je imao i tihu, ljubavnu ulogu. Starije žene su mladim devojkama, pred Đurđevdan, govorile da izvade prvi tanak, beo koren peršuna, uvežu ga u lanenu maramicu i nosi ga do punog meseca, u tišini. Ako niko za njega ne zna, a misao ide za jednim čovekom – on će ostati blizu.

Zašto baš peršun

Verovalo se da je koren peršuna nežan, ali uporan.

Možda vas zanima:

On raste duboko, bez buke, ali kad uhvati put – ne pušta ga.

Možda vas zanima:

Takva je bila i simbolika koju su žene u njemu videle:

Možda vas zanima:

ljubav bez galame, ali s korenom.

Možda vas zanima:

Devojka koja nosi koren peršuna, govorilo se, ne moli za ljubav, već je tiho drži.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Kako se koren nosi – i šta se ne sme

Koren se vadio u ranu zoru, najbolje 1. ili 2. maja.
Nije se prao. Samo obrisao od zemlje i uvio u čist, bel platneni rub.
Torbica se nosila uz telo, najbliže srcu ili u nedrima.

Nikome se ne govori šta je u njoj.
Ako neko pita – ćuti se.
Ako neko pogleda u torbicu – običaj se prekida, a koren se zakopava uz voćku.

Verovalo se da ako se koren zadrži do punog meseca, a ljubav opstane – ona ostaje.
Ako ljubav nestane, i koren se suši ili truli – „nije bio za tebe.“

Običaj koji se prenosio tiho, sa žene na ženu

Ovaj običaj nije bio deo javnih praznika, već intimna praksa među ženama.
Majka bi ćerki dala znak. Baba bi rekla kad da vadi.
I niko o tome ne bi govorio pred muškarcima.

U nekim mestima, običaj se vezao i za petak uoči Spasovdana, dan kada se, verovalo se, ljubav odlučuje gde će ostati.

Danas – običaj u tragovima

Malo ko zna za ovaj običaj.
Ali i dalje, kad starija žena vidi da devojka nosi malu torbicu u proleće, znaće da možda u njoj nije šminka – nego tihi znak nade.

Jer naši stari su znali:
ne veže ljubav reč, ni prsten, već misao koja zna da ćuti – i koren koji zna da ostane.

Komentari(0)

Loading