SLAVIMO VAVEDENJE PRESVETE BOGORODICE: Danas ne započinjite nikakav posao, a evo šta još ne bi trebalo da radite
SRPSKA pravoslavna crkva i vernici 4. decembra obeležavaju Vavedenje Presvete Bogorodice, veliki hrišćanski praznik.

Prema predanju, ona je bila prva zavetovana devica u istoriji hrišćanstva, uvedena u hram u Jerusalimu još kao trogodišnje dete.
Ovaj praznik, poznat i kao Sveta Prečista ili Ženska Bogorodica, slavi se kao ženski praznik, a evo koje običaje vezujemo za ovaj dan.
Po crkvenom kalendaru za decembar 2023. godine, 4. decembar slavi se kao ženski praznik, i to posebno od strane porodilja i žena koje se nadaju zaštiti i blagoslovu za potomstvo.
Možda vas zanima:

Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Možda vas zanima:

Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Možda vas zanima:

Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Tradicionalno, izbegavaju se važni poslovi, a veruje se da će poštovanje ovog dana doneti sreću i blagostanje.
Vernici pažljivo posmatraju vremenske prilike, tražeći znakove o tome kakva godina može da ih očekuje. Ova verovanja prenose se s kolena na koleno, čineći Vavedenje značajnim kulturnim i verskim nasleđem. Posebna pažnja se zato i posvećuje vremenskim uslovima, s uverenjem da oni odražavaju karakter naredne godine. Sunčan dan označava lepu i sunčanu godinu, dok kiša ili jak vetar ukazuju na plodnu ili nerodnu godinu, respektivno.
Ovo ne bi trebalo da radite
Ovaj dan takođe nosi verovanje da se ne bi trebalo koristiti oštri predmeti poput noževa, makaza ili sečiva kako bi se zverima "zatvorile čeljusti" tokom predstojeće zime.
Na Vavedenje, vernici se okupljaju u crkvama širom zemlje, učeći o značaju devičanstva Presvete Bogorodice i zavetovanju koje je dala još u detinjstvu. Ovaj praznik posebno dodiruje porodilje i žene koje se mole za Božju zaštitu i blagoslov u roditeljstvu.
Tradicionalno, domaćice prave obilne trpeze u čast ovog praznika. Posebna pažnja se posvećuje hrani, verujući da će ona doneti plodnost i blagostanje u dom. Takođe, veruje se da se na Vavedenje ne smeju konzumirati jela koja se seku nožem, kako bi se izbeglo donošenje nesreće.
Vavedenje Presvete Bogorodice predstavlja vreme posvećeno duhovnosti, porodičnim vrednostima i verovanjima koja se prenose kroz generacije, doprinoseći bogatstvu kulturne baštine srpskog naroda.

Od moćnog cara do slabe krune – car Dušan i Uroš Nejak
Smrt cara Dušana 20. decembra 1355. godine označila je prelomni trenutak u istoriji srpske srednjovekovne države. Na presto je došao njegov jedini sin, Stefan Uroš V, u narodu poznat kao Uroš Nejak. Period njihove smene na vlasti i Uroševe vladavine doneo je velike promene – od vrhunca moći do postepenog slabljenja carstva.

OVA ZGRADA PONOS JE BEOGRADA, IDETE PORED NJE, A NE ZNATE KAKVU KLETVU NOSI! Ona je bila POPRIŠTE krvavog rata Srba
Zgrada je na Studentskom trgu...

Opanci – od svakodnevne obuće do simbola tradicije
Od planinskih sela do varoških sokaka, opanci su vekovima bili simbol srpskog domaćinstva, rada i svakodnevice. Zanat opančara, iako danas retkost, i dalje čuva priču o umeću, strpljenju i životu koji je nekada tekao sporije, ali sa više mere.

Od Nerodimlja do tri mora, od kralja do cara- Dušan Silni, ratnik, zakonodavac i tvorac srednjovekovne imperije
Godina 1331. označila je novu prekretnicu u srpskoj istoriji. Posle sukoba oca i sina, na presto dolazi jedan od najmoćnijih vladara srednjovekovne Srbije – Stefan Dušan Nemanjić, poznat kao Dušan Silni.

Stara narodna verovanja kažu da ove pojave nagoveštavaju buduće događaje: Ako tuđi pas zalaje ispred vaše kuće...
Za pojave koje nagoveštavaju buduće događaje, prema narodnim verovanjima, i danas se može čuti.
Komentari(0)