Danas slavimo Lazarevu subotu ili Vrbicu: Svaka majka mora da uradi 1 stvar za napredak i sreću svog deteta, a devojke će ovim postupkom oterati zlo od sebe

Teodora Tojagić

10:00

Aktuelno 0

Lazareva subota praznuje se tačno osam dana ped Vaskrs, uoči praznika Cveti u spomen na pravednog Lazara, sledbenika Hristovog, koga je sin Božji vaskrsnuo iz mrtvih.

alo
Alo

Lazareva subota je praznik koji proslavljamo u slavu Isusa Hrista i momenta kada je vaskrsao Lazara iz groba. Vrbica je uvek subotom, dan uoči praznika Cveti, koji je nedelju dana pred Vaskrs. Na Lazarevu subotu običaj je da se nose grančice vrbe i time simbolično predstavlja svečani Isusov ulazak u Jerusalim, kada su ga dočekali poštovaoci i sledbenici.

Događaj Lazarevog vaskrsenja se, prema jevanđeljima, dogodio u Vitaniji i uvod je u novu veru u vaskrsenje. Prema jevanđelskom predanju, Hristos je stigao u Vitaniju četiri dana posle smrti Lazareve, oživeo ga i digao ga iz groba, pa je taj praznik poznat i kao Vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog.

U hrišćanstvu taj praznik ima značenje pobede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju voljna stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao jemstvo za vaskrsenje svih vernika.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Vaskrsenje Lazarevo naljutilo je prvosveštenike i, kako kaže jevanđelsko predanje, neposredan je povod za odluku judejske skupštine o pogubljenju Spasitelja. Prema predanju, Lazar je, kao kiparski arhiepiskop, živeo još 30 godina po vaskrsenju, propovedajući hrišćanstvo. Pravoslavni vernici istovremeno proslavljaju i Vrbicu koja, prema kanonu crkve, počinje službama bdenja u navečerje Cvetne nedelje, svečanog ulaska Hristovog u Svetu zemlju.

Vrbica je za pravoslavne hrišćane praznik dečje radosti, jer je, prema jevanđelju, Hristos polazeći u Jerusalim rekao:

"Pustite decu k meni, jer takvih je carstvo nebesko".

Na ovaj dan običaj je da se bere olistalo pruće vrbe, jer se veruje da se tako snaga zelenila prenosila na decu i odrasle, budući da je vrba zbog bujnog rasta smatrana simbolom zdravlja i snage. Za Vrbicu je običaj da se oko struka nose grančice vrbe, a oko vrata zvončići, koji simbolizuju pozdrav Hristu.

Na taj praznik se u pravoslavne hramove unose vrbove grane koje tu ostaju do nedeljne liturgije, na Cveti, kada se obavlja ritual blagosiljanja vrbe.

Majke svečano obuku svoju decu, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata, a venčiće od vrbe na glavu i vode ih u crkvu. Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila.

Kako su devojke izbegavale nesreću?

Mnogi običaji i rituali vezani su za ovaj dan, a jedan od najlepših je ritualna povorka poznata pod imenom lazarica.

Ova povorka nekada je bila poznata širom Srbije. Nju je, kao i praznik, legenda vezivala za cara Lazara. Pričalo se da je povorku uveo srpski car i da se tada običaj održava svake godine, na njegov imendan: Lazarevu subotu.

Lazarice su ženska povorka. Broj učesnica je često varirao: u nekim krajevima su išle po dve, tri, a negde i u grupama od po 10 i više.

Skupinu su najčešće sačinjavale devojke stasale za udaju. Za njih je učešće u lazaricama bila neka vrsta inicijacije. To je bila prilika da se prikažu selu kao odrasle i spremne za stupanje u brak. Običaj je bio da, ako se devojka ne uda, treba bar tri puta da učestvuje u lazaricama. Ukoliko to ne učini, verovalo se da će je sustići neka nesreća.

Lazarice su imale podeljene uloge. Glavne su bile Lazar i Lazarica. Lazar je bila devojka obučena u muško odelo i naoružana štapom, mačem ili jataganom. Na glavi je imala klapak ukrašen cvećem i perjem. Lazarica je nosila svečanu žensku odeću, a glavu je prekrivala belom maramom ili tankim velom, tako da joj se lice nije videlo.

Ostale učesnice su, takođe, bile svečano obučene, a uz povorku je često išao i vođa, koji je branio devojke od nasrtljivih mladića.

Za svoj nastup lazarice su se uvek dugo i brižljivo spremale. Nekada se te pripreme trajale i po nekoliko nedelja.

Povorka se kretala na dan praznika u ranu zoru. Išlo se od kuće do kuće. Pred svakom kućom Lazar i Lazarica izvodili su poseban ples, a ostale učesnice su ih pratile pesmom kojom su izražavale želje za sreću i napredak kuće i ukućana.

Pesme su bile prilagođene konkretnim prilikama, određenoj kući ili osobi. Bilo je pesama posvećenih devojci za udaju, mladencima, trgovcima, kmetu, malom detetu, trudnici…

Pojedinim pesmama lazarice su rasterivale zle sile, a naročito zmije, koje su u to doba godine bile velika opasnost. Na primer:

"Beži zmija plazara,

Eto svetog Lazara,
I on nosi tavinu,
Obiće ti glavinu. "

Krenuli ste od kuće, pa se vratili po nešto zaboravljeno: Evo šta će vam se desiti!

Kada bi lazarice obavile svoj posao, ukućani bi ih darivali hranom, najčešće jajima.

Lazarice su, dakle, magijskim putem donosile sreću i rasterivale zle sile. Mnogi su verovali da učesnice u povorci u tom trenutku poseduju neku posebnu moć. To se odnosilo i na njihovu opremu, pa su ukućani često zahtevali da dobiju neki deo njihove garderobe.

Po opštem mišljenju, moć kojom su raspolagale učesnice povorke mogla je biti opasna. Zato se i sa lazaricama postupalo oprezno. Nisu ih smeli dočekati praznog stomaka, nisu ih puštali u kuću, niti im dozvoljavali da pevaju pod kućnim krovom.

Ukoliko bi se dogodilo da im ukućani uskrate darove, lazarice su mogle posebnom pesmom da "raspoju" odnosno ponište sve izrečene želje. Tada negostoljubive ukućane ne bi čekalo ništa dobro.

@lepotesrbijee ČUVA BLAGO NEMANJIĆA: Mnogi su pokušali da uđu i nađu krunu cara Dušana, ali uzalud #lepotesrbije #srbija #cardusan #kruna #nemanjici #fyp #foryou #foryoupage ♬ original sound - LepoteSrbije

Komentari(0)

Loading