Od membranofonih muzickih instrumenata poznat je veliki bubanj (na jugu Srbije tupan) kao pratilac zurli ili "bleh" muzike. Bubnjić se često pominje zajedno sa sviralom, a doboš, u čisto društvenoj funkciji, predstavljao je pozivni signal za okupljanje ljudi da bi im se saopštile važne mesne vesti.
Doboš ili mali bubanj je udarački muzički instrument, koji se često koristi u simfonijskom i vojnom orkestru, kao i u manjim ansamblima savremene muzike, pogotovo u džezu, rok i pop muzici.
Doboš ima vrlo karakterističan snažan, oštar i kratak zvuk. Može da se koristi kao nezavisan instrument (u većim orkestrima), a i kao deo kompleta bubnjeva (u popularnoj muzici). Najčešće se svira drvenim palicama, mada postoje i druge tehnike sviranja, kojima se dobija znatno drugačiji svuk, kao što su metalne metlice.
Doboš se sastoji iz jednog drvenog ili metalnog cilindra prečnika oko 35cm i visine između 10 - 30cm, koji je sa obe strane zatvoren plastičnom kožom. Preko donje kože razapete su tanke metalne žice, savijene u obliku tanke opruge, koje se naslanjaju na kožu i tokom sviranja vibriraju, prouzrokujući tipičan metalni rezak zvuk. Napetost tih žica reguliše se posebnim zavrtnjem i od napetosti zavisi oštrina i trajanje zvuka.
Pored zavrtnja postoji i poluga koja omogućava da se žice potpuno opuste, tako da ne dodiruju kožu. U tom slučaju, zvuk doboša je sličan zvuku toma, pošto žice ne vibriraju. Kože su za doboš pričvršćene metalnim obručima, koji su za doboš pričvršćeni zavrtnjima. Napetost kože se reguliše tim zavrtnjima i od nje zavisi visina tona doboša.
Tehnika sviranja
Doboš se najčešće svira drvenim palicama, udaranjem vrhom palice po koži. U popularnoj muzici i džezu, takođe je česta tehnika sviranja naslanjanjem vrha palice na kožu i udaranjem suprotnim delom palice (drškom) u obruč, prigušujući na taj način rukom kožu. Zvuk koji se ovako dobija je vrlo suv, kratak i visok, sličan drvenim štapićima (klaves) ili kastanjetama.
Na dobošu je popularan virbl (rol), koji se na ovom instrumentu izvodi na vrlo specifičan način u odnosu na ostale udaraljke: umesto naizmeničnog udaranja jednom pa drugom palicom, svirač pušta jednu palicu da se nekoliko puta odbije od kože pre nego što udari drugom. Na taj način svaka palica udari tri-četiri puta u kožu u sukcesiji. Pošto na ovaj način palice mogu da udaraju u kožu mnogo brže, vešt muzičar je u stanju da ujednači višestruke udarce palicama tako da se ti udarci sliju u neprekidan šum (zahvaljujući vibriranju žičanih opruga naslonjenih na donju kožu).
Istorija doboša
U srednjem veku Saraceni su ga doneli u Evropu. Vrlo brzo je za vojne potrebe usvojen u Španiji, Nemačkoj, Italiji i Engleskoj. Francuskoj se doboš pojavljuje od vremena ulaska Edvarda III u Kale, 1347. godine.
Izvor: vikipedija,
Komentari (0)