Dobro je poznata činjenica da se Beograd kandidovao za domaćina Olimpijskih igara 1992. godine i da je u toj trci, u "sedmoro", zauzeo treće mesto, iza Barselone, koja je pobedila i organizovala OI, i Pariza.
S druge strane, daleko manje je poznata činjenica da je Beograd planirao da se kandiduje i za organizaciju Olimpijskih igara 1948. godine. Planovi su razmatrani još pre Drugog svetskog rata, u Beograd je stigao i nemački urbanista i arhitekta koji je u srpskoj prestonici boravio dve godine praveći planove.
OLIMPIJADA NA KALEMEGDANU
Malo je poznato da je srpska prestonica bila u igri za domaćinstvo i 1948. godine.
Kandidatura Beograda u vreme održavanja Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine bila je već, praktično - „prošla“. Nju je tada sačinio Svetomir Đukić, Užičanin, utemeljivač Olimpijskog pokreta u Srbiji koji je bio prijatelj osnivača modernih Olimpijskih igara Pjera de Kubertena (1863-1937). Upravo njihovo veliko prijateljstvo bilo je garant da bi Beograd bez ikakvih problema dobio organizaciju OI 1948. godine.
Pisani zahtev za organizaciju OI u Beogradu, tada glavnom gradu Jugoslavije, podneli su Svetomir Đukic i dr Franjo Bučar na sednici Medunarodnog olimpijskog komiteta tokom održavanja igara u Berlinu.
Plan je bio da se sagradi stadion na Kalemegdanu, ali i isuši Ratno ostrvo, te da se veže s dva mosta preko Dunava. U okviru Beogradske tvrđave trebalo je da nikne čitav sportski grad. Određen je i arhitekta Verner Marh, projektant Olimpijskog stadiona u Berlinu, na čiji projekat se kasnije nadovezao kolega Dragiša Brašovan.
Međutim, zbog Drugog svetskog rata usledila je pauza od 12 godina u održavanju Olimpijskih igara, a najbolji svetski sportisti okupili su se 1948. godine u Londonu. Doduše, malo je verovatno da bi takav skup mogao da se odigra u posleratnoj razrušenoj Jugoslaviji, posle dramatične promene državnog uređenja i smene onih koji su ovu kandidaturu predložili u predratnom periodu.
Komentari (0)