Godine 1426. ugarski kralj Žigmund Luksemburški i srpski despot Stefan Lazarević sklopili su sporazum u Tati kojim je Ugarska priznala Đurađa Brankovića za Stefanovog naslednika. Zauzvrat je Đurađ morao da vrati Ugarskoj posede i gradove koje je Žigmund dao na upravu Stefanu kao svom vazalu. Jedan od tih gradova bio je i Golubac.
U julu 1427. godine umro je despot Stefan. Gospodin Đurađ Branković trebalo je da vrati Golubac, jaku tvrđavu i zgodno pristanište, od velikog strateškog značaja, ugarskom vladaru. Međutim, zapovednik tvrđave vojvoda Jeremija tražio je od Žigmunda 12.000 dukata, koliko je vojvoda, kako je sam tvrdio, dao despotu Stefanu kako bi upravljao gradom. Jeremija je priložio i dokument u vezi sa svojim potraživanjem, ali je Žigmund osporavao pečat na njemu, te je odbio da isplati traženu sumu.
Đurađ Branković je pokušao da posreduje između svog vojvode i ugarskog kralja. Otišao je u Golubac, ali ga je Jeremija, i pored toga što mu je garantovao bezbednost, napao na samoj kapiji i naterao ga da se povuče.
Kako Ugari nisu hteli da plate za predaju grada, Jeremija se okrenuo Osmanlijama. Krajem 1427. godine grad je prešao u ruke sultana Murata II. Već naredne, 1428. godine, pod Golupcem se odigrala čuvena bitka između snaga sultana Murata, sa jedne, i kralja Žigmunda, sa druge strane, ali o tome u nekoj od narednih objava.
Tvrđava Golubac na mapi:
Izvor:
Komentari (1)