Sagrađen za vreme okupacije tokom 1942. godine, jer je tada jedini most preko reke Save (most kralja Aleksandra) bio srušen. Most je od miniranja, od strane nemačkih nacista, 20. oktobra 1944. godine spasio beogradski učitelj Miladin Zarić.

Za vreme trajanja Drugog svetskog rata nacistički vojnici su ovaj most zvali Most Princa Eugena, a nakon rata ga je lokalno stanovništvo zvalo Nemački most. Vremenom su se oba naziva prestala koristiti.

Tramvajske šine na mostu su postavljene 1984. u sklopu izgradnje tramvajske pruge do Bloka 45 na Novom Beogradu.

Tokom rekonstrukcije 2007/2008, kolovozne trake na samom mostu, ali i njegovim prilazima su proširene kako bi se povećala protočnost saobraćaja i postavljeno je dekorativno osvetljenje.

Prema procenama, nakon ove rekonstrukcije, kapacitet mosta će biti udvostručen na oko 30.000 vozila dnevno.