U pitanju je jedno od najstarijih oružja koje je čovek stvorio.
Koplje spada u bodno oružje i vremenom se razvilo nekoliko njegovih tipova, od kojih su osnovni kratko pešačko i dugo konjaničko.
Koplje je sastavljeno iz dva dela: zašiljenog gvozdenog bodila i drvenog kopljišta.
Bodil je sastavljen iz vrha, oštrice, rebra i tuljca. Kopljište je obično na kraju okovano gvožđem, da bi se moglo pobosti u zemlju.
Reč koplje je praslovenskog porekla, a u starosrpskom jeziku za koplje je upotrebljavan i termin sulica, dok su vojnici koji su bili naoružani kopljem nazivani suličnici.
Romejski istoričar Prokopije iz Cezareje piše da se su Sloveni koristili koplja sa malim kopljištem.
Tokom XIV veka u Srbiji se verovatno upotrebljavalo koplje sa bodilom vitkog oblika u vidu vrbovog lista, bez rebra na sredini, sa kratkim i srednjim tuljcem.
Pojačanjem oklopa došlo je do povećanja dimenzija bodila, a donekle je izmenjen i njegov oblik. Srpska koplja, kako pešačka tako i konjanička, nisu prelazila dužinu od dva metra.
Na fotografiji se nalazi freska Svetog ratnika Jakova Persijskog iz Manastira Manasije.
BONUS VIDEO:
Izvor: Srpska srednjovekovna istorija
Komentari (1)