OTAC SRPSKE EKONOMIJE Čovek koji je stvorio srpski dinar i rasterao dilere sa beogradskih ulica i NE SAMO TO!

Lepote Srbije

13:00

Zanimljivosti 0

Beograd 19. veka bilo je stecište uličnih dilera (safara) koji su razmenjivali i različite valute pretvarali jednu u drugu. I naravno, bogatili se u ovom procesu.

OTAC SRPSKE EKONOMIJE Čovek koji je stvorio srpski dinar i rasterao dilere sa beogradskih ulica i NE SAMO TO!
Printscreen

Zvanično, u Beogradu se koristio groš, ali je gotovo na svakom ćošku neko robu plaćao jednom od 43 valute koje su bile u opticaju, dobijao kusur u drugoj, a zatim je razmenjivao za treću. Najčuveniji među safarima beše Haim Davičo, liferant kneza Miloša, koji je 1816. otvorio svoju menjačnicu, baš tamo gde će se kasnije naći kafana Grčka kraljica.

Monetarni haos bio je kamen spoticanja razvitka Srbije i nešto se moralo učiniti. To se napokon dogodilo 1868. godine kada je čuveni profesor Kosta Cukić sa mesta ministra finansija stvorio dinar.

Srpska valuta prvobitno je nosila ime srbljak, ali je, pod uticajem Čedomilja Mijatovića, skupština 1873. usvojila naziv dinar koji je, iste godine, dobio i podlogu u zlatu.


Filozof, profesor i ekonomski mag


Možda vas zanima:

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

Kultura

20:00

15 februar, 2023

Marko Nikolić (Kraljevo, 20. oktobar 1946 — Beograd, 2. januar 2019) bio je srpski filmski i pozorišni glumac. Televizijsku slavu je stekao glavnom ulogom u TV seriji Bolji život, kao i ulogom Karađorđa, u nekoliko TV drama i u seriji Vuk Karadžić. Dobitnik je više staleških nagrada za svoja glumačka ostvarenja, a izdvajaju se Nagrada „Pavle Vuisić” i Nagrada Car Konstantin.

Konstantin Lazarević Cukić rođen je u Kraljevu, a činjenica da mu je deda bio Petar Nikolajević Moler, poznati vojvoda iz Prvog ustanka, pružila mu je odličnu osnovu za dalju karijeru. Višu gimnaziju završio je u Beču, a potom započeo studije državnih nauka u čijoj je osnovi bilo izučavanje ekonomije. Učenje nastavlja u Hajdelbergu gde stiče titulu doktora filozofije.

Možda vas zanima:

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

Kultura

20:00

15 februar, 2023

Marko Nikolić (Kraljevo, 20. oktobar 1946 — Beograd, 2. januar 2019) bio je srpski filmski i pozorišni glumac. Televizijsku slavu je stekao glavnom ulogom u TV seriji Bolji život, kao i ulogom Karađorđa, u nekoliko TV drama i u seriji Vuk Karadžić. Dobitnik je više staleških nagrada za svoja glumačka ostvarenja, a izdvajaju se Nagrada „Pavle Vuisić” i Nagrada Car Konstantin.

Možda vas zanima:

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

Kultura

20:00

15 februar, 2023

Marko Nikolić (Kraljevo, 20. oktobar 1946 — Beograd, 2. januar 2019) bio je srpski filmski i pozorišni glumac. Televizijsku slavu je stekao glavnom ulogom u TV seriji Bolji život, kao i ulogom Karađorđa, u nekoliko TV drama i u seriji Vuk Karadžić. Dobitnik je više staleških nagrada za svoja glumačka ostvarenja, a izdvajaju se Nagrada „Pavle Vuisić” i Nagrada Car Konstantin.

Možda vas zanima:

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

ODBIO DA REKLAMIRA KISELU VODU Nije želeo da se pojavi u kostimu Crnog Đorđa i da napravi vašar od toga (VIDEO)

Kultura

20:00

15 februar, 2023

Marko Nikolić (Kraljevo, 20. oktobar 1946 — Beograd, 2. januar 2019) bio je srpski filmski i pozorišni glumac. Televizijsku slavu je stekao glavnom ulogom u TV seriji Bolji život, kao i ulogom Karađorđa, u nekoliko TV drama i u seriji Vuk Karadžić. Dobitnik je više staleških nagrada za svoja glumačka ostvarenja, a izdvajaju se Nagrada „Pavle Vuisić” i Nagrada Car Konstantin.

Cukić se zatim vraća u Srbiju gde, 1848. postaje profesor u beogradskom Liceju. Stečeno znanje želeo je da podeli, te piše nekoliko udžbenika o ekonomiji. Takvih knjiga u Srbiji toga vremena nije bilo.
Paralelno, kao profesor na predavanjima se zalagao za pravnu državu i političke slobode, sadeći prvo seme liberalizma u Srbiji. To mu je, naravno, donelo brojne probleme, a uz pominjanje njegovog imena mnogi su dodavali da "novi profesori kvare đake".
Tako je Kosta Cukić vrlo brzo prebačen na obavljanje administrativnih poslova.
Iz "zatvora papirologije" spasio ga je knez Miloš Obrenović nakon povratka na presto. Naime, knez je, na nagovor sina Mihaila, Cukiću izravno ponudio mesto predsednika vlade i ministra inostranih poslova.

Knez Miloš nije odmah oduševljeno prihvatio sinovljev predlog budući da je u državnu upravu primao samo krupne ljude, u šta se suvonjavi i oniži Cukić nikako nije uklapao. Sam knez Mihajlo je budućem ekonomskom gorostasu rekao: "Šta ćete, gospodine Cukiću, babo samo takve uzima u državnu službu".
Neočekivano, Cukić, kome u tom trenutku beše 33 leta, odbija uz obrazloženje da je suviše mlad i da mu nedostaje iskustva.
Knez Miloš je prihvatio izgovor, ali je Cukića kasnije ogovarao govoreći: "Velim ja da vlast nije za tunjave".
Kneževom sinu Mihailu nije smetala Cukićeva neugledna figura. Posle smrti oca Miloša, Kosti Cukiću, kao najvećem ekonomskom stručnjaku tog vremena, poverio je državnu blagajnu i Ministarstvo finansija, a potom mu je pridodata i titula vršioca dužnosti ministra prosvete.

Reforme Koste Cukića


Kosta Cukić na funkciji se nalazio od 1861. do 1868. godine. Tokom ovog perioda postavio je temelje finansijskom sistemu države, izvršio reforme poreza i napunio državni budžet.
Za sedam i po godina baratanja državnim novcem nije ništa stekao. Kao ministar stalno je govorio kako mu je plata velika. Smanjivao ju je i na kraju dogurao do plate običnog činovnika.
Cukićevo obrazovanje i moralna načela bili su žestoko protiv zelenašenja koje je bilo veoma rasprostranjeno u Beogradu. Sa lihvarima se obračunao već na početku političke karijere. 1862. godine Cukić je formirao Upravu fondova što je bila prva kreditna institucija u zemlji. Njena funkcija bila je pružanje jeftinih kredita građanima, čime bi se, s jedne strane potisnulo zelenaštvo, a s druge ojačao ekonomski napredak.

Međutim, na drugoj strani, planovi i akcije kneza Mihaila za potpuno oslobođenje Srbije brzo su trošili državnu kasu. Nakon što je potrošeno sve, jedini način daljeg finansiranja bila je pozajmica u inostranstvu – tako je 1867. zajam od 200.000 dukata uzet od Rusije.
Ministar Cukić radio je i na izgrađivanju železnice i ustanovljavanju Narodne banke. Avaj, vremena još behu nedozrela za ove poduhvate. Uprkos tome, uspeo je da postavi temelj monetarnog sistema države i iskuje prve bakrenjake. Ministar je tako uveo ozbiljnu ekonomsku nauku u Srbiju i postavio čvrste temelje ekonomije.
Reforme je Cukić sprovodio i u oblasti obrazovanja. Licej je pretvorio u Veliku školu sa tri fakulteta, preuredio sistem obrazovanja u osnovnim školama, gimnazijama, dajući primat prirodnim i tehničkim naukama, reformisao je i bogosloviju, podigao Realku i Višu žensku školu i osnovao Srpsko učeno društvo. Takođe, u srednje škole je uveo obavezno muzičko i likovno obrazovanje.

Pored toga, formirao je u Ministarstvu odeljenje statistike koje je stvaralo dela od velikog kulturnog značaja.


Odlazak oca srpske ekonomije 


Ubistvom kneza Mihaila, Kosta prestaje da obavlja ministarske poslove i ostatak života provodi u diplomatiji. Par meseci nakon atentata na kneza, Cukić je postavljen za poslanika u Bukureštu, a zatim u Beču, gde je, 1879. godine preminuo od tuberkuloze.
Kosta Cukić bio je prvi srpski poslanik u Austriji. Imao je šestoro dece, ali ona nisu uspela da dosegnu slavu svog oca.
"I posle njega Srbija je imala ministara finansija, ljudi revnosnih i rodoljubivih. Svaki je od njih po nešto otadžbini i opštoj stvari privredio. Ali u velikoj celini i u pravoj istini sve do poslednjeg vremena, svi smo mi više ili manje tek samo plevili na finansijskoj njivi koju je raskrčio, duboko poorao, zdravim semenom i znojem poštenog lica zasejao Kosta Cukić...", zapisao je 1885, šest godina posle Cukićeve smrti, Čedomilj Mijatović.

Kosta Cukić doneo preferans u Beograd


Sudeći po imenu i po terminologiji, preferans je kartaroška igra utroje, francuskog porekla. Nije, razume se, isključeno ni da su Francuzi samo ustanovili pravila, a da su nešto slično preferansu "ljuštili" još Asirci, Egipćani, Acteci, Mitsteci... Kako god bilo, beogradski preferans uglavnom se vezuje za ime Koste Cukića, mada se igrao i pre njega. Gospodin Cukić, hajdelberški student i doktorant, za vreme knjaza Mihaila bio je ministar prosvete i finansija (istovremeno), uveo je dinar kao zvanično sredstvo plaćanja u Srbiji, pretvorio Licej u Veliku školu i, između ostalog, osnovao Srpsko učeno društvo (preteču ozloglašenog SANU-a). Istorija ga pamti kao bivšeg ministra finansija koji je umro bez prebijene pare – stalno se vajkao da mu je plata prevelika i smanjivao je dok nije "dogurao" do plate običnog činovnika. Za poštene ministre po varoši se govorilo: "Čestit kao Cukić."

Uprkos svemu, knjaz Miloš ga nije voleo – nije bio plećat i glavat! Istini za volju, jednom mu je ponudio mesto predsednika vlade. Sirotom Cukiću dah se zaledio: "Mlad sam, gospodaru, meni su samo trideset tri, nemojte..." Miloš je uvažio argumentaciju uz komentar: "Velim ja, nije vlast za tunjave." (E, da je kodža Miloš znao da će vek i po kasnije jedan taki "tunjav" zbaciti dahije i da će u jevropske dvorove ulaziti gazeći po crvenom tepihu, drugu bi priču pričao.)
No, vratimo se preferansu koji je Cukić rado igrao, ali je za saigrače birao samo korektne ljude. Za njegovog vakta, a i kasnije, "prljavi" igrači su opominjani: "Ili igraj po Cukićevim pravilima, ili ustaj!"

Priča kaže da je Cukić, osim trotomne "Ekonomije", napisao i priručnik za preferans. Ako je ikad postojala, knjižica se izgleda negde zagubila jer – u današnjem Beogradu svaka ekipa igra po svojim pravilima! Razlike su naročito izražene oko problematike da li se pik na "refeu" igra ili ne i koliko se "supe" uzima kad je pred kraj partije "duplo padanje". Nekadašnji srpski prosvetitelj se i posle 120 godina od smrti još pominje, ali u žargonu današnjih preferansdžija "igrati po Cukiću" znači odigrati logično, ama bez "špurijusa", odnosno parapsihološke sposobnosti da se sazna koje karte ona dvojica drže u ruci. Cukić se ponekad i citira (pripisuje mu se izreka: "Nikad adut, nikad platka"), ali se igrači i kibiceri sve češće pozivaju na g. Spiridona Miletića: "Što se gnjuraš kad ti dupe viri" (S. Miletić, "Lirika", izdanje Gece Kona, 1934. godina) ili: "Sirotinji vajdica i kad joj muva u dupe uleti" ("Metafizika", isti autor i izdavač, godina 1932).

Izvor: rojalistički klub

Komentari(0)

Loading