Rodila zetu dete, htela da se uda za brata od strica! Nju sa pravom smatraju najvećom bludnicom među Obrenovićima
Pričalo se da je imala mnogo ljubavnika, da je volela kocku i luksuz, ali i da u svom salonu u Beogradu plete zamke koje su dovele do gašenje loze Obrenovića.

Anka Konstantinović bila je ćerka Jevrema Obrenovića, brata kneza Miloša Obrenovića i Tomanije, naslednice vojvode Knežine jadarske Ante Bogićevića.
Imala je 16 godina kada se u nju zaljubio hrvatski pesnik i autor teksta hrvatske himne Antun Mihanović koji je kao konzul Austrije boravio u Beogradu.
Mihanović koji je imao 41 godinu, često je boravio na dvoru Obrenovića, a toliko se bio zaljubio u Anku, da je zatražio njenu ruku od oca Jevrema.
Možda vas zanima:

NEVEROVATAN ŽIVOT NAŠE PRINCEZE KOJA JE POBEGLA U RUMUNIJU: Bila je dvorska dama, obožavana od muža, skončala od kolere!
Ako ni po čemu drugome, srpske vladarske dinastije po broju skandala i priča koje su ih pratile, nisu kaskale za evropskim parnjacima.

IGRE PRESTOLA Nećete verovati kakav ljubavni život je imala ova SRPSKA PRINCEZA
Anka je bila jedna od osmoro dece Tomanije i Jevrema Obrenovića. Roditelji su se potrudili da dobije najbolje obrazovanje. Bila je prva žena u Srbiji koja je svirala klavir.
Možda vas zanima:

NEVEROVATAN ŽIVOT NAŠE PRINCEZE KOJA JE POBEGLA U RUMUNIJU: Bila je dvorska dama, obožavana od muža, skončala od kolere!
Ako ni po čemu drugome, srpske vladarske dinastije po broju skandala i priča koje su ih pratile, nisu kaskale za evropskim parnjacima.

IGRE PRESTOLA Nećete verovati kakav ljubavni život je imala ova SRPSKA PRINCEZA
Anka je bila jedna od osmoro dece Tomanije i Jevrema Obrenovića. Roditelji su se potrudili da dobije najbolje obrazovanje. Bila je prva žena u Srbiji koja je svirala klavir.
Možda vas zanima:

NEVEROVATAN ŽIVOT NAŠE PRINCEZE KOJA JE POBEGLA U RUMUNIJU: Bila je dvorska dama, obožavana od muža, skončala od kolere!
Ako ni po čemu drugome, srpske vladarske dinastije po broju skandala i priča koje su ih pratile, nisu kaskale za evropskim parnjacima.

IGRE PRESTOLA Nećete verovati kakav ljubavni život je imala ova SRPSKA PRINCEZA
Anka je bila jedna od osmoro dece Tomanije i Jevrema Obrenovića. Roditelji su se potrudili da dobije najbolje obrazovanje. Bila je prva žena u Srbiji koja je svirala klavir.
Ankini roditelji nisu podržavali tu vezu, zbog razlike u godinama, a onda je odluku doneo knez Miloš Obrenović koji je insitirao da se odnos prekine zbog različitih vera u šta su mnogi sumnjali jer su se deca ovog vladala venčavali sa pripadnicima druge religije.
Pretpostavlja se da je politika umešala prste jer je jačao na dvoru uticaj francuske i engleske diplomatije. Ostali su sonet "Viđenje" i pesma "Kamena djeva" koju je Antun posvetio Anki.
Dobila dete sa zetom, mužem svoje pokojne sestre
Tri godine kasnije Anka se udala za starijeg porodičnog prijatelja, bankara iz Temišvara i spahiju Aleksandra Konstatinovića, 1842. godine. U tom braku dobila je ćerku Katarinu Konstatinović o kojoj govori serija "Što se bore misle moje", a važna tema serije je i nejna veza sa ujakom, knezom Mihailom Obrenovićem.
Nakon smrti muža 1858. kog je Anka smatrala dosadnim, počela je njena afera sa zetom. Njena nova ljubav bio je suprug njene pokojne sestre Simke, bogati zemunski i beogradski trgovac po imenu Jovan Germani.
Sa Germanijem je dobila ćerku koju su nazvali Simeona-Simka, a ime njene pokojne sestre glasilo je Simka.
Jovan je želeo da se oženi Ankom, ali ona je jedino od njega tražila da plaća Simeoni - Simki školovanje. Naslednica je poslata u nemački internat i tamo je bila do majčine smrti.
Zaljubila se u brata od strica pa htela da uda ćerku za njega, pretnja kneginje Ljubice
Pričalo se da je imala mnogo ljubavnika, da je volela kocku i luksuz, ali i da u svom salonu u Beogradu, koji je bio prvi te vrste u Srbiji, plete zamke koje su dovele do gašenje loze Obrenovića.
Prema pojedinim izvorima, vaspitač njene ćerke Katarine Damjan Popović ubio se jer mu Anka nije uzvratila ljubav.
Više nego kontroverzna priča vezana je za njen odnos sa bratom od strica, Mihailom Obrenovićem, Miloševim sinom. Kada je sa 10 godina stigla iz Šapca u Beograd sa porodicom, počela je da se druži sa dve godine mlađim rođakom pa su se javile simpatije među njima.
Njegova majka kneginja Ljubica burno je reagovala neprimeren odnos pa je Anki zapretila da će je ubiti. Trudila se da na sve načine odvoji sina od njegove sestre od strica u čemu je i uspela da bi knez Mihailo Obrenović počeo da piše setne ljubavne pesme, a pretpostavka je da je čuveno delo "Što se bore misle moje" posvetio sestričini Kaatrini, Ankinoj ćerki.
Anka je na sve načine pokušavala da uda ćerku za svog brata. Učila ju je kako da mu piše ljubavna pisma, i dok su se drugi čudili, bila je neumoljiva da ostvari svoj plan.
Verovatno bi uspela da 1868. godine Mihailo nije ubijen na Košutnjaku kada su napadači i nju usmrtili jer je želela da zaštiti kneza. Pucali su joj u grudi i slepoočnicu. Njena ćerka Katarina i majka Tomanije ranjene su tog dana.
Iza Anke su ostali brojni naslednici koji su nadživeli lozu Obrenovića. U seriji "Što se bore misle moje" glumi je Nataša Ninković.

Tišina vatre zna više nego reči: Šta su Srbi čitali iz pepela
Ognjište nije bilo samo mesto za pripremu hrane – ono je bilo srce kuće, duhovna veza sa precima i svetim. Ali stari Srbi nisu u pepelu videli samo ugašenu vatru, već i poruke sudbine.

Evo ko je zapravo bio Miloš Obilić: Nema Srbina koji nije čuo za ime ovog junaka, ali pravu istinu nijedan ne zna!
Za njega se često vezuju epiteti kao što su junaštvo, hrabrost i otmenost, skromnost i častoljublje.

Zašto je svaka česma imala ime? Voda kao svetinja u narodnom verovanju
Nekada se nije išlo do česme samo zbog žeđi. Svaka česma u selima Srbije imala je ime, priču, i gotovo uvek — poštovanje koje je prevazilazilo svakodnevicu. U narodu, voda nije bila samo tečnost, već dar, znak, zavet ili lek.

OVA SRPKINJA JE PRE 100 GODINA PISALA LEZBIJSKU PROZU I ŽIVELA SLOBODNO: Njena ŽIVOTNA PRIČA je NEVEROVATNA! (FOTO)
Godine 1905. objavila je priču koja se smatra prvom lezbijskom prozom u srpskoj književnosti i koju je hvalio Jovan Skerlić

Komentari(0)