NAJBOGATIJI SRBIN I INDUSTIJALAC EVROPE U njegovim preduzećima je radilo oko 50 000 radnika
Najveći srpski inžinjer, industrijalac, dobrotvor i graditelj.

Miloš Savčić je rođen 1865. u Svilajncu. Pošto je njegova porodica bila dobro stojeća dobio je najbolje obrazovanje u Beogradu, a kasnije i u Minhenu gde završava Visok tehničku školu 1889. godine. U Nemačkoj radi na raznim poslovima i već tada pokazuje izvrsnost u poslu. Uspešna karijera graditelja bavarskih železnica biva privremeno prekinuta jer, zbog smrti majke, odlučuje da se vrati u Srbiju.
Po povratku u Srbiju 1893. godine osniva inžinjersko-arhitektonsku kancelariju i počinje da radi na projektovanju kuće Luke Ćelovića u Karađorđevoj ulici. Prema nekim podacima prvu upotrebu armiranog betona u gradnji u Beogradu uveo je Miloš Savčić. Posle počinje da širi svoj posao, projektovao je klanicu i izgradio kanal – tunel od ugla Bosanske i Balkanske ulice do ulice Kneza Pavla.

Printscreen wikipedia
Godine 1901. kupio je veliku državnu šumu „Tara“ i napravio prvu parnu strugaru u Srbiji. Godine 1911. postao je i tehnički direktor „Društva za tehnička preduzeća“. Bio je potpredsednik „Sartida“.
Lista svih poslova i zaduženja Miloša Savčića je još duža. Upustio se u političke vode, bio je narodni poslanik i ministar građevine, a kralj Aleksandar Karađorđević ga je postavio za gradonačelnika Beograda. Za vreme svog mandata oslobodio je Beograd nepovoljnog kredita koji je gušio grad.
Izgrađena je električna centrala, kaldrmisane su ulice, napravljena je škola u Dečanskoj ulici (današnja muzička škola Mokranjac), a uveden je i nov sistem naplate naplate električnog osvetljenja i vode, koji je omogućio samofinansiranje opštine, a finansijski je grad ojačan i osnivanjem Štedionica Opštine grada Beograda s ciljem da prima prihode i plaća troškove opštine.
Pored svega ovoga Savčić je otkupio vinograde koji su se nalazili na periferiji Beograda i počeo da gradi vikendicu na tom mestu, a kasnije je taj deo oko njegove vikendice postao najelitniji deo Beograda, Dedinje. Treba pomenuti da je bio vlasnik čak 250 rudnih polja, osnovao je rudnik „Trepča“ i termoelektranu „Obilić“, a procenjuje se da je bio 11. najbogariji Evropljanin pre početka Drugog svetskog rata i u njegovim preduzećima bilo je zapošljeno 50 000 radnika.

Printscreen wikipedia

Ko je misteriozni dečak na freski u Gračanici? Zove se Todor i unuk je junaka koji je u srpskoj istoriji zapamćen kao izdajnik
Todor na freski ima desetak godina i nalazi se u malo pognutom stavu ispruženih ruku. Njegov lik naslikan je sa izrazitim portretskim crtama toga vremena – ističu se plave oči, smeđe i blago izvijene obrve, visoko čelo, malo povijen nos i talasasta kestenjasta kosa koja se kovrdža na vratu.

Nemac jevrejskog porekla svoje srce ostavio je na Kajmakčalanu: Do smrti ostao u Srbiji, u njoj je sahranjen i sve svoje njoj je ostavio, a porodice se odrekao
Arčibald Rajs veliki doprinos je dao srpskom narodu i vojsci Srbije

DA LI JE PROKLETA JERINA PRAVEDNO TAKO PROZVANA Borila se za slobodu pravoslavnih robova i na sve moguće načine ih je oslobađala!
Pet vekova je narod slušajući o njoj uz gusle stekao utisak da je ona unesrećila Srbiju i svoju porodicu, a zapravo Jerina je u jednom trenutku za svoju državu žrtvovala nešto najdragocenije što je imala – svoju decu.

"Iskopaše ti oči, lepa sliko" Freska srpske kraljice u Gračanici krije veliku tajnu, evo kako su počeli da veruju da su je Albanci oskrnavili
Freska Simonide u manastiru Gračanica na Kosovu i Metohiji, naslikanoj oko 1320. godine, se smatra jednom od najvrednijih fresaka srpskog srednjovekovnog slikarstva.

"Želim da zagrlim oca, ali ne smem" Knez Mihailo imao vanbračnog sina: Velimir je ostao željan očeve ljubavi, niko od Obrenovića mu nije došao na sahranu
Velimiru posle studija nije bilo dozvoljeno da se vrati u Srbiju. Obrenovići su gajili netrepeljivost prema njemu, iako on nije imao ikakvih ambicija da vlada.
Komentari(0)