Nalaze u autentičnom, prirodnom ambijentu, pored potoka, manjih reka, gotovo uvek okružene veoma lepom bujnom prirodom.
Shutterstock
Vodenice su u Srbiji nekada bile sastavni deo pejzaža i seoske arhitekture. Većina njih se nalaze u autentičnom, prirodnom ambijentu, pored potoka, manjih reka, gotovo uvek okružene veoma lepom bujnom prirodom. U vodenicama se mlelo žito i dobijalo brašno za hleb, koji je bio glavni artikal i hrana za narod.
Osim proizvodne namene, vodenice se bile značajna mesta, gde su se sastajali meštani, radi važnih dogovora i donošenja isto tako važnih odluka. Kao takve one su imale širi društveni značaj. O tome svedoči popis vodenica i obradivog zemljišta u Srbiji iz 1867. godine kada je zabeleženo čak 7125 vodenica. Interesantno je, da je najviše vodenica bilo u užičkom kraju, više od 1000, dok je najmanje sagrađeno u okolini Jagodine.
Mnogi ljudi misle da je nemoguće živeti u nerazvijenim ruralnim područjima, dok savremeni gradski život može čoveku pružiti gotovo sve što se može zamisliti.
Mnogi ljudi misle da je nemoguće živeti u nerazvijenim ruralnim područjima, dok savremeni gradski život može čoveku pružiti gotovo sve što se može zamisliti.
Mnogi ljudi misle da je nemoguće živeti u nerazvijenim ruralnim područjima, dok savremeni gradski život može čoveku pružiti gotovo sve što se može zamisliti.
Mnogi ljudi misle da je nemoguće živeti u nerazvijenim ruralnim područjima, dok savremeni gradski život može čoveku pružiti gotovo sve što se može zamisliti.
Vrlo je zanimljiva različitost verovanja u vezi sa izuzetnim moćima koje krase mesta na kojima se podižu vodenice. Tako se, na primer, verovalo da pogača napravljena od brašna, samlevenog u vodenici, koja se nalevo okreće i vode u kojoj su odstojale lekovite trave, može da pomogne u lečenju od nekih bolesti. Takođe se verovalo da se mnogi ljubavni problemi mogu rešiti upravo u vodenicama.
O važnosti obnavljanja vodenica govorio je i slikar Milutin Dedić, koji smatra da su one blago materijalne srpske kulture. U knjizi „Vodenica božija i đavolja“ on je između ostalog napisao da je, slikajući vodenice i pišući o njima, želeo da odgovori na pitanje šta je to što je čovek stvorio da mu služi, a da nije ugrozilo njegovu životnu okolinu. To je vodenica, smatra Dedić, koja predstavlja gotovo savršen izum. Građena je od drveta i kamena, koristi vodu kao energiju i mogla bi da egzistira još 2000 godina, ako bi čovek imao pravilan odnos prema njoj.
Na najvišem vrhu Avale nekada je stajala srednjovekovna tvrđava Žrnov, koju su Srbi gradili na rimskim temeljima, a kasnije proširili Osmanlije. U septembru 1934. godine, grad je srušen da bi na se na tom mestu podigao Spomenik Neznanom junaku.
Komentari(0)