Bežanijska ulica je jedna od najstarijih ulica u Zemunu. Trasirana je još za vreme antičkog Taurunuma, a današnji izgled ulice potiče iz 18. veka. Ime Bežanijska nosi od 1793. godine.
Oduvek je važila za jednu od glavnih gradskih saobraćajnica. Završavala se Bežanijskom kapijom, jednom od glavnih u nekadašnjim bedemima grada. Kada su utvrde srušene, sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, na nju je nastavljena Ulica Tošin bunar.
Među mnogim vrednim zdanjima u ovoj ulici, među najstarijim sačuvanim je Ičkova kuća. Uz nju se još izdvajaju i Kuća apotekara Štrajma, Harastijeva kuća iz 1904, kuća doktora Šena iz 1927. godine i zgrada Srpskog doma iz 1909. godine.
Između dva rata Bežanijska ulica je bila važno trgovačko središte sa mnoštvom zanatlijskih radnji. Ovde je otvorena prva robna kuća u gradu. Posebnu draž ulici su davale brojne, nadaleko poznate kafane i restorani. Od svih je najčuvenija Zlatna kruna, restoran sa lepom baštom, sopstvenom kuglanom i izvanrednom narodnom kuhinjom.
Današnji arhitektonski izgled Bežanajske ulice neznatno je izmenjen u odnosu na predratni period. To je i dalje važna saobraćajnica, koja je zadržala i privredni značaj. I danas je u njoj dosta zanatlijskih i trgovačkih radnji.
Br. 16
Kuća apotekara Štrajma nalazi se na uglu Bežanijske i Svetosavske ulice. Sagrađena je 1906. godine. Projektovao ju je arhitekta Franjo Jenč. Sve do 1944. godine kada je pobegao iz Zemuna, u ovoj kući je živeo njen vlasnik Hinko Štrajm, apotekar nemačkog porekla. Zgrada je projektovana u stilu secesije. Ugaoni deo fasade istaknut je ulaznim portalom, erkerom i kubetom na spratu.
Br. 18
Ičkova kuća nalazi se na uglu Bežanijske i Svetosavske ulice. Jednospratnica, podignuta je 1793. godine u vreme prelaza baroka u klasicizam. Nekada je imala gostionicu sa prenoćištem za ljude, konje i zaprege. U njoj 1802−03. je boravio čuveni trgovac i diplomata Petar Ičko, koji je posle uvođenja dahijske uprave prebegao u austrijski pogranični Zemun. Od 1802. godine je jedna od značajnih ličnosti u pripremanju Prvog srpskog ustanka 1804, i srpski diplomatski predstavnik u pregovorima o miru s Portom 1806. godine (Ičkov mir). Početkom XIX veka u prizemlju se nalazila kafana „Kod kraljevića Marka". Zgrada je obnovljena 1991. godine.
Izvor: zemunske vesti, vikipedija
Komentari (0)