U pitanju je nestvaran mikroprostor koji poput pustog ostrva izranja iz okeana monotone ravnice, a koga je nemoguće spaziti i primetiti, dok mu se sasvim ne približite.
Upravo ta neuočljivost Zagajičkih brda im daje posebnu draž i osobenost. Velika je sreća da se do njih može doći gotovo isključivo peške ili biciklom, što ih ostavlja podalje od očiju šire javnosti i pokušaja bilo kakve valorizacije (na balkanski način).
Od gore, sa stepskog grebena se pruža pogled ka Dunavu i južnim Karpatima. Na severu se jasno ocrtava Vršački breg. Kad se međutim spustite dole u neku od udolina, gubi se osećaj orijentacije i stiče se utisak lavirinta.
Kako doći?
Singularitet u vojvođanskom pejzažu se nalazi na samo 75 kilometara od glavnog grada. Pristup je moguć iz tri pravca. Najlepše je doći na Zagajička brda biciklom, u duhu održivog turizma.
Zagajička Brda – Foto Safari?
Zagajička brda su skriveni dragulj za fotografe, i sve one koji to žele da postanu – minijaturna banatska Toskana! Prizori su najlepši sredinom maja i krajem oktobra, naravno u osvit ili suton dana uz nežnu igru svetlosti po konturama bregova i kroz krošnje samoniklih peščarskih hrastova.
Zaključne misli.
Zagajička brda nisu samo “utešna nagrada” kada nedostaje vremena i mogućnosti za “prave planine” – u pitanju je izuzetan predeo sam po sebi, po atraktivnosti i neobičnosti zaista bez premca u bližem okruženju.
U isto vreme ona su lični favorit u kategoriji “Kuda za sat vremena iz grada”. Idealna su destinacija za nekoga ko se tek upušta u hiking sa ili bez dečije pratnje. Penjanje uzbrdo ovde je još uvek opciona kategorija – dobar korak u izgradnji forme za ozbiljnije poduhvate.
Komentari (0)