Manastir Prohor Pčinjski se nalazi na samoj granici sa Makedonijom.
Printscreen
Srpski pravoslavni pustinjak i svetitelj Prohor Pčinjski je rođen u prvoj polovini 11 veka. Po Žitiju, Prohor je rano izučio knjižne mudrosti i u svemu bio bolji od svojih vršnjaka. U duhovnom ushićenju on odlazi u pešteru Nagoričinsku (istočno od Kumanova), blizu današnjeg manastira Staro Nagoričino, gde sreće lovca Diogena. Prohor mu proreče da će postati car i reče mu: seti se i mene kad postaneš car. To se i obistinilo – Diogen je postao vizantijski vladar Roman IV Diogen (1067-1071).
Prohor je poslednje godine svog života proveo na planini Kozjak, gde se i upokojio. Nakon nekog vremena prepodobni Prohor se javi Diogenu u snu, opomenuvši ga da se nije setio starca, kao što mu je ovaj rekao pre mnogo godina.
Cara obuze strah i sa patrijarhom i pratnjom pođe u Žegligovski kraj u Nagoričino da traži starca Prohora. Pošto ga tu ne nađe, pređe u planinu Kozjak. Posle mnogo dana traženja pronađoše pećinu i u njoj mošti prepodobnog Prohora. Na tom mestu car podiže crkvu u slavu Svetoga apostola Luke, a desno od reke Pčinje sagradi hram posvećen prepodobnom Prohoru.
Nakon što je župan Stefan Nemanja ratovima sa Vizantijom između 1180–1190. godine osvojio oblast Vranja otvorila se potreba za organizacijom crkve koju je sproveo Sv. Sava 1220. godine. Manastir je ostao u sastavu srpske države sve do njenog definitivnog pada.
Pocetkom XX veka, pod uticajem tutora Nedeljka Kovačevića i pored protivljenja mnogih uglednih Vranjanaca, učinjena je velika greška. Ruši se strari hram kome su neznatno napukli zidovi i gradi se novi. Tako je uništen najveći deo srednjovekovne crke sa vrednim živopisom.
Manastir Prohor Pčinjski se nalazi na samoj granici sa Makedonijom.
Prelepa i netaknuta planina Zlatar privlači svake godine veliki broj turista. Obilazak vidikovaca, jezera i Specijalnog rezervata prirode Uvac su nezaobilazni na ovom području, a sada će svi posetioci imati i još jedan način da stignu do svih tih prirodnih lepota.
Hrabri Užičani iz planinarskog društva "Omorika" uspešno su se popeli na Elbrus, najviši vrh Kavkaza i Evrope, visok 5.642 metra. Ekspediciju su činili Slobodan Stefanović, njegov sin Nikola Stefanović i Stefan Danilović.
Na samo desetak kilometara od Vrnjačke Banje počinje planina Goč – skrivena i mirna, sa šumama, izvorima i jednim jezerom koje izgleda kao ogledalo prirode. Nije to planina od spektakularnih visina, već od tihog mira, idealna za one koji žele da pobegnu od gužve i pronađu prirodu kakva se retko viđa.
U osvit Prvog svetskog rata, kada se još rat ni slutio nije, u Vrnjačkoj Banji rodila se ljubav učiteljice Nade i mladog oficira Relje. Bila je to ljubav o kojoj je pričao ceo grad – iskrena, snažna i obasjana obećanjem da će potrajati zauvek. Ali sudbina je imala drugačiji plan.
Na samo sedamnaest kilometara od Zrenjanina prostire se Carska Bara, najveće močvarno područje u Srbiji. Ovaj specijalni rezervat prirode je istovremeno i ptičji raj, i prirodna laboratorija, i podsećanje da prava čuda nisu uvek na vrhovima planina, već i u tišini vodenih ogledala.
Komentari(0)