Manastir Prohor Pčinjski se nalazi na samoj granici sa Makedonijom.
Printscreen
Srpski pravoslavni pustinjak i svetitelj Prohor Pčinjski je rođen u prvoj polovini 11 veka. Po Žitiju, Prohor je rano izučio knjižne mudrosti i u svemu bio bolji od svojih vršnjaka. U duhovnom ushićenju on odlazi u pešteru Nagoričinsku (istočno od Kumanova), blizu današnjeg manastira Staro Nagoričino, gde sreće lovca Diogena. Prohor mu proreče da će postati car i reče mu: seti se i mene kad postaneš car. To se i obistinilo – Diogen je postao vizantijski vladar Roman IV Diogen (1067-1071).
Prohor je poslednje godine svog života proveo na planini Kozjak, gde se i upokojio. Nakon nekog vremena prepodobni Prohor se javi Diogenu u snu, opomenuvši ga da se nije setio starca, kao što mu je ovaj rekao pre mnogo godina.
Cara obuze strah i sa patrijarhom i pratnjom pođe u Žegligovski kraj u Nagoričino da traži starca Prohora. Pošto ga tu ne nađe, pređe u planinu Kozjak. Posle mnogo dana traženja pronađoše pećinu i u njoj mošti prepodobnog Prohora. Na tom mestu car podiže crkvu u slavu Svetoga apostola Luke, a desno od reke Pčinje sagradi hram posvećen prepodobnom Prohoru.
Nakon što je župan Stefan Nemanja ratovima sa Vizantijom između 1180–1190. godine osvojio oblast Vranja otvorila se potreba za organizacijom crkve koju je sproveo Sv. Sava 1220. godine. Manastir je ostao u sastavu srpske države sve do njenog definitivnog pada.
Pocetkom XX veka, pod uticajem tutora Nedeljka Kovačevića i pored protivljenja mnogih uglednih Vranjanaca, učinjena je velika greška. Ruši se strari hram kome su neznatno napukli zidovi i gradi se novi. Tako je uništen najveći deo srednjovekovne crke sa vrednim živopisom.
Manastir Prohor Pčinjski se nalazi na samoj granici sa Makedonijom.
Na severoistočnoj strani Zlatibora, između sela Rožanstvo i Trnava, nalazi se jedna od najlepših i najposećenijih pećina u Srbiji – Stopića pećina. Lako dostupna, monumentalnog ulaza i bogata prirodnim oblicima, ova pećina predstavlja dragulj zapadne Srbije i nezaobilaznu tačku za sve posetioce Zlatibora.
U srcu Nacionalnog parka Đerdap, gde se Dunav probija kroz stene i sužava na svega 150 metara širine, uzdiže se planina Miroč – čuvar Kazanske klisure i jedan od najlepših vidikovaca Srbije.
Na jugu Srbije, nedaleko od Vranja, uzdiže se planina neobičnog imena – Besna kobila. Visoka gotovo dve hiljade metara, ova planina je poznata po oštrim vetrovima i prostranim pašnjacima, ali i po legendi koja objašnjava njeno ime.
Komentari(0)