Preživljavala besedeći na beogradskim grobljima: Milica Stojadinović Srpkinja, slomljena vila Fruškogorska!
Iz daleka dolaziše da vide njene "nadzemaljske oči". Posećuju je Jovan Subotić i Ivan Mažuranić, Johan Sajdl joj posvećuje pesmu, svojim stihovima veličaju je Ljubomir P. Nenadović i Đorđe Rajković, Vuk je zove svojim "čedom Fruške", knez Mihailo sebe smatra njenim prijateljem i zaštitnikom, mitropolit Mihailo je lično poziva u Beograd, a Njegoš za nju veli: "Ja pojeta, ona pojeta, da nijesam kaluđer, eto kneginje Crnoj Gori."