Ovo je izuzetno dirljiva priča o sudbini koja je povezala dva izuzetna pojedinca, a njihove životne putanje su ne samo bile paralelne već i duboko povezan
Gojko Stojčević, koji će kasnije postati patrijarh srpski Pavle, i Mehmed Selimović, veliki književnik, delili su školsku klupu u tuzlanskoj nižoj gimnaziji dvadesetih godina prošlog veka.
Iako su bili različitih godina, njihova prijateljstva su bila izuzetno bliska.
Gojko, poreklom iz slavonskog sela Kućanaca, izgubio je roditelje veoma mlad i bio je poslat na školovanje u Tuzlu. Međutim, iako su ga pratili lični gubici, on je izrastao u velikog duhovnog lidera.
,,Ja sam sedeo u prvoj klupi. Sa desne mi je strane bio musliman Meša, a sa leve jedan Hrvat. Ja sam bio u sredini. Tako da smo živeli, što se kaže, kao braća, kao svoji... Tada se to nije tako osećalo jer se videlo da su vremena teška i da idu još gora.''
,,Tako su te razlike i nacionalne i ove druge bile neprimećujuće. Sad se suviše ističe ponekada nacionalnost i vera... A onda je bili smo drugovi školski, u istoj klupi smo sedeli Srbin, Hrvat i musliman. '' pričao je patrijarh Pavle o svojim školskim danima.
S druge strane, Mehmed Selimović, rođeni Tuzlak, potekao je iz ugledne porodice i bio je veoma perspektivan mladić.
Iako je njegova kasnija književna karijera bila impresivna, njegov život obeležila je duboka tragedija - gubitak starijeg brata Šefkije, koji je stradao za vreme Drugog svetskog rata.
Ova priča o dva velikana ne samo da pokazuje kako su se njihovi putevi ukrstili, već i koliko su njihovi životi bili povezani s lokalnom zajednicom i vremenom u kojem su odrasli.
Njihova prijateljstva i odanost jedan drugome ostavili su dubok trag, a njihovi životni putevi, iako različiti, bili su neraskidivo povezani.
NJihove lične tragedije, poput gubitka roditelja i braće, oblikovale su ih kao pojedince i uticale na njihova dela. Selimović je, na primer, svoju traumu izrazio kroz svoje najpoznatije delo "Derviš i smrt".
Ova priča je podsetnik na to kako sudbina često ima neobične načine da isplete puteve između izuzetnih pojedinaca, čineći ih večno povezanim čak i nakon što su oni napustili ovaj svet.
Vadi kamen iz kamenoloma pa ga obrađuje: On je Živojin Mišić i potomak srpskog vojskovođe - vredni mladić dostojno nosi veliko ime
U Struganiku, rodnom selu velikog srpskog vojvode, danas živi i radi još jedan Živojin Mišić, potomak slavnog vojskovođe koji sa svojih nepunih trideset godina, delima već pokazuje da je dostojan imena i prezimena koje nosi. Na svojoj dedovini, rukama iz kamenoloma vadi kamen, zarađuje hleb sa devet kora i poštenim radom dokazuje da iver ne pada daleko od klade.
Kako je ajvar dobio ime? Ovo je turska reč i nema veze ni sa paprikom ni sa zimnicom
Ajvar, magična reč koja sva vrata otvara... Stigla je sezona, a ovo tradicionalno jelo ukrasiće sve trpeze – i za doručak, i za ručak, i za večeru, i između. Recept? Svaka domaćica ima svoj. Poreklo? I to bi moglo da bude komplikovano, pa ćemo reći samo da nam pripada svima po malo
Ko ima pravo na titulu "hadži"? Srpska pravoslavna crkva se ništa ne pita, ali jedan papir je važan
Saznajte pravo značenje titule „hadži“ u srpskoj pravoslavnoj tradiciji – kako je nastala, šta simbolizuje i na koji način se može uneti u lična dokumenta.
"SVI VIDE 4 SLOVA, A NE VIDE KRST": Najčemerniji srpski greh
Vladika Nikolaj Velimirović rođen 1881. godine, u selu Lelić nedaleko od Valjeva. NJegovi roditelji, Dragomir i Katarina imali su devetoro dece od kojih su preživela samo dvojica sinova Nikolaj i Dušan, da bi i Dušan poginuo 1914. godine, a Nikolaj se zamonašio. Postao je jedan od najcenjenijih vladika, nije štedeo reči kada hvali naš narod, ali mu nije bilo strano ni da nam uputi po koju kritiku i ukaže na greške koje pravimo.
Bliži se pravi trenutak da posejete božićnu pšenicu: Evo kako da vam ispadne što lepša
Bliži se idealan dan da posejete božićnu pšenicu. Imamo proverene trikove za negu da vam bude najlepša i najgušća, puna sreće!
Komentari(0)