Znate li da postoji još jedan narod u Evropi koji se zove kao mi: Oni su naša neuništiva braća!
Sa njima delimo više od imena: naše istorije su veoma slične, i gotovo jednako tragične, naši jezici i naše kulture su u dubokom srodstvu. Oni su naša severna braća, mi smo njihova južna. Mi o njima znamo vrlo malo, a i oni o nama.

O istoriji Srbije pre dinastije Nemanjića pisali su samo strani istoričari. Prvi koji je ostavio podatke o našem narodu bio je vizantijski car Konstantin Porfirogenit u 10. veku u svojim spisima “O narodima”.
Tek u “Letopisu popa Dukljanina” u drugoj polovini 12. veka, pojavljuje se prvi domaći istorijski zapis na slovenskom jeziku.
To je istorija dalmatinskih Slovena (Srba i Hrvata) od seobe do pod kraj 12. veka. U prvom delu Letopisa nalaze se sačuvane priče i legende, a u završnom delu je hronika zbivanja u Duklji u 11. i 12. veku.
U njoj se o dalmatinskim Slovenima govori kao o jednom narodu, Srbi i Hrvati kao narod uopšte se ne spominju, ali se spominju Srbija i Hrvatska.
Srbi su tek počeli o sebi da pišu od vremena Svetog Save i Stefana Prvovenčanog, a oboje započinju istoriju našeg naroda od svog oca Stefana Nemanje.
O periodu pre Stefana Nemanje o našem narodu mi možemo govoriti samo iz izvora tuđih pisaca, ili na osnovu pojedinih istorijskih izvora.
Srbi i Lužički Srbi
Etimologija imena Srbi nije objašnjena. Prema pisanjima F. Konta to je jedno od najstarijih i najarhaičnijih imena u slovenskom svetu. Najverovatnije je doneto iz stare prapostojbine. Jedna zanimljivost je da Srbi nisu jedini narod koji nosi to ime.
Naime, postoje još i Lužički Srbi, koji su jezički sasvim drugačiji od balkanskih Srba. Nemci ih nazivaju Sorben, a nas Serben, dok oni sebe nazivaju isto kao što i mi nazivamo sebe- Serbi. Sa druge strane, nas nazivaju Južni Serbi.
Ako ste se nekada pitali ko su Lužički Srbi, evo odgovora:
Lužički Srbi ostatak su nekada vrlo moćnog naroda koji je živeo na području istočne Nemačke i Poljske, o čijoj veličini govori i činjenica da je granica između slovenskih i germanskih plemena u doba Karla Velikog (9. vek) nazivana limes sorabucus (srpska granica).
Ime Srbi
Kod antičkih pisaca ime Srbi javlja se i pre pojave Slovena na istorijskoj sceni . Kod grčkog pisca Ptolomeja, Srbi se spominju kao sarmatski narod nastanjen između severoistočnog Kavkaza i reke Volge.
Ime Srbi bilo je poznato još iz Karpata u staroj slovenskoj pradomovini. Pominje se u Polablju, Velikopoljskoj i primorju. Održalo se i danas kao ime slovenskog stanovništva u istočnoj Nemačkoj (Lužički Srbi).
Sama reč „Srbi“ izvođena je iz lezgijskog izraza „sur“ (čovek) i nastavka za množinu „bi“ (ljudi, narod). U novije vreme izvodi se iz reči „paserb“ (srodnik), a tumači se i kao saveznik, prijatelj, drug. Imenom Srbi obeležava se i u antičkim izvorima stanovništvo slovenskog porekla koje je zahvatalo prostor od reke Cetine na zapadu do Ibra na istoku i Boke Kotorske na jugoistoku.
Teritorija koju su naseljavali Srbi nazivala se, po antičkim izvorima, „Krštena“ i „Nekrštena Srbija“. Romani su srpsko stanovništvo nazivali Sclavus (Slavus), Arbanasi Skje, a Mađari Rasciani, Rassiani, Raszok (po nazivu Raške).
(opanak)

Zaboravljena tradicija: Kako se nekada slavio Sveti Trifun u Srbiji
Srbija je zemlja bogate tradicije, u kojoj svaki praznik nosi posebne običaje i priče. Jedan od manje poznatih, ali nekada veoma cenjenih praznika, jeste Sveti Trifun – zaštitnik vinograda i vinogradara.

Ovo žensko ime od 4 slova je jedno od najlepših: Značenje je božanstveno
Jako lepo ime, a značenje još lepše

Zašto najboljeg prijatelja nikad ne bi trebalo uzimati za kuma: Mnogi Srbi ovo rade, a nisu svesni kakvu grešku prave
"Bog na nebu, na zemlji kum" stara je narodna izreka koja dovoljno slikovito govori o važnosti kuma na našim prostorima.

Tradicija uzgoja pčela u glinenim košnicama u selu Negbina kod Nove Varoši
U selu Negbina kod Nove Varoši i danas se neguje drevna tradicija uzgoja pčela u glinenim košnicama, poznatim kao „vrškare“, jedinstvena praksa u Srbiji.

Vilin kamen kod Bele Palanke: Tajanstvena stena čudotvornih moći
Kod Bele Palanke postoji misteriozna stena poznata kao Vilin kamen, kojoj lokalno stanovništvo već vekovima pripisuje magična svojstva i mistične moći.
Komentari(0)