Kada se ide na groblje, a kad ne?: Pitanje koje je svako od nas makar jednom u životu postavio
Iako je savremeno doba uticalo da pojedini običaji padnu u zaborav, mnogi se i dalje prenose sa kolena na koleno. Među njima se posebno izdvaju oni koji su vezani za glavna životna razdoblja – počev od samog rođenja, preko krštenja, pa do poslednjeg ispraćaja na večni počinak.
 
                                Međutim, završetak životnog kruga nikako ne označava kraj i odlazak u zaborav. Naši voljeni i dalje žive u našim mislima i dragim uspomenama. Dok odlaskom na grob iznova im odajemo počast. Možemo slobodno da kažemo da običaji nakon sahrane, takođe, imaju veliki značaj kod nas.
Kada se ide na groblje, a kada ne?
Hrišćanstvo ističe da je dužnost svakog od nas da čuva uspomenu na pretke. A to ćemo najbolje učiniti kroz molitvene razgovore sa njima, sećanja na divne dane provedene zajedno i, naravno, posetom njihove večne kuće. Znači, u svakom trenutku, kad god poželite, možete otići na groblje. Čak i kada se u crkvi ne vrše pomeni za upokojene.
Ipak, najveće nedoumice vezane za pitanje: "kada se ne ide na groblje" stvaraju veliki verski praznici. Mnogi ljudi smatraju da se za Božić i Uskrs ne posećuju preminuli. Što je pogrešno mišljenje.
Možda vas zanima:
 
            SUTRA SU VELIKE ZADUŠNICE Evo šta bi trebalo ispoštovati na dan kada se sećamo naših preminulih
Vernici srpske pravoslavne crkve sutra obeležavaju Zadušnice
 
            Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Možda vas zanima:
 
            SUTRA SU VELIKE ZADUŠNICE Evo šta bi trebalo ispoštovati na dan kada se sećamo naših preminulih
Vernici srpske pravoslavne crkve sutra obeležavaju Zadušnice
 
            Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Možda vas zanima:
 
            SUTRA SU VELIKE ZADUŠNICE Evo šta bi trebalo ispoštovati na dan kada se sećamo naših preminulih
Vernici srpske pravoslavne crkve sutra obeležavaju Zadušnice
 
            Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Naime, dan kada je Isus Hrist pobedio smrt i na taj način svim ljudima podario večni život slavi se nekoliko dana. Upravo je drugi dan po uskrsnuću posvećen preminulima. Prema običajima, za Pobusni ponedeljak treba "pobusati" grobove najmilijih busenjem sa zelenom travom. U nekim krajevima Srbije on se obeležava kao zadušnice. Na groblje se iznose farbana jaja i pale sveće.
I za najradosniji hrišćanski praznik, Božić, posećuju se preminuli. Odnosno, na prvi dan Božića deli se jelo za pokoj duše umrlih i odlazi na groblje. Dok se u davna vremena verovalo da je večera pripremljena za Badnje veče namenjena mrtvima, pa su se oni na nju i pozivali.
Šta kažu narodna verovanja za sahrane?
Kult mrtvih prožet je mističnim verovanjima. Jedno od njih jeste da noću ne treba ići na groblje. Zapravo, naglašava se da su ove posete veoma opasne. Razlog za to leži u objašnjenju da je groblje grad mrtvih, gde borave njihove duše.
S obzirom da pored dobrih, postoje i zli dusi, posetom u noćne sate možete ih uznemiriti. Što za posledicu ima dolazak bolesti, nesreća, materijalnih i drugih problema u vašu porodicu.
(drnda.com)
 
            Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
 
            Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
 
            Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
 
            MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
 
            Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
 
                 
             
            
Komentari(0)