SLAVIMO SVETOG HARALAMPIJA: Majke danas treba da ispoštuju jedan običaj, a bolesni da urade važnu stvar!
Vernici Srpske pravoslavne crkve slave Svetog Haralampija.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležavaju dan posvećen Svetom sveštenomučeniku Haralampiju, u narodu poznatom i kao "gospodar svih bolesti".
Bio je episkop u Magneziji u 2. veku, a veruje se da je u 113. godini postradao zbog Hrista u vreme cara Septimija Severa. Kada je počeo veliki progon hrišćana, Haralampije se nije krio od progonitelja, nego je slobodno i javno propovedao hrišćanstvo. Sve muke kojima je zbog toga bio izložen pretrpeo je kao u tuđem telu.
Kada su mu živom odrali kožu, rekao je carskim vojnicima: "Hvala vam, braćo, za to što ostrugavši moje staro telo, vi obnoviste duh moj za novi, večni život".
Po predanju, činio je mnoga čuda i mnoge je preobratio u hrišćanstvo, pa je i careva kći Galina napustila neznaboštvo svog oca i postala hrišćanka. Osuđen na smrt i izveden na gubilište, Haralampije je uzdigao ruke k nebu i pomolio se Bogu za sve ljude, da im Bog da telesno zdravlje i duševno spasenje i da im umnoži zemaljske plodove.
"Gospode ti znaš da su ljudi meso i krv, oprosti im grehe, i izlij blagodat tvoju na sve", pomolio se Haralampije. Potom mu je dželat odsekao glavu. Haralampije je ubijen 202. godine. Njegovo telo je uzela Galina i sahranila ga.
Veruje se da je imao velike isceliteljske moći, pa u nekim krajevima Srbije majke danas obavezno vode decu u crkvu kako bi mu se pomolili za zdravlje. Valja se i da bolesni na ovaj dan odu svom lekaru. Za ime ovog sveca vezano je još jedno lepo verovanje da će dete kom na ovaj dan ispadne prvi ili nikne novi zub celog života biti srećno kao i da će nad njim bdeti upravo Sveti Haralampije. Sveti Haralampije smatra se zaštitnikom pčelara.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)