VERNICI DANAS SLAVE PREPODOBNOG ANTONIJA VELIKOG! Bogatstvo razdelio siromašnima, borio se sa demonima, a ovo ga mučilo
Danas pravoslavni vernici širom sveta slave Prepodobnog Antonija Velikog.

Pravoslavni vernici širom sveta danas slave Prepodobnog Antonija Velikog koji je rođen oko 250. godine u selu Komi blizu Herakleje.
Sa 18 godina izgubio je roditelje koji su bili plemeniti i bogati. Nasleđeno imanje podelio je sa maloletnom sestrom koju je zbrinuo kod rođaka, a svoj deo podelio je siromašnima. Sa oko 20 godina otišao je u pustinju gde je živeo osam decenija. Živeo je usamljeničkim životom, prvih godina u jednoj grobnici nadomak rodnog sela, a bavio se drvodeljstvom, molitvama i razmišljanjima o biblijskim poukama.
Ljude je viđao kad bi odlazio na liturgiju ili kad bi mu doneli so i hleb u zamenu za rukotvorine. Često je govorio o svojoj borbi sa demonima. Prvo su ga mučile misli o tome da je beskoristan taj njegov čin napuštanja sveta i bogatstva, potom ga je grizla savest zbog nezbrinute sestre koja nema ni podršku ni utehu.
Možda vas zanima:

Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Možda vas zanima:

Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Možda vas zanima:

Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.

Letnja slava u šljiviku: Kako su se nekada slavile Presvete, Ognjena Marija i Ilindan u selima Srbije
U avgustu, kad šljive počnu da zru, a zemlja miruje pred jesen, srpska sela obeležavala su letnje slave pod vedrim nebom – često u šljiviku, pod krošnjama koje su svedočile i molitvama i veselju. Ove slave nisu bile samo verski čin – one su bile i zavet, i porodični sabor, i kolektivna molitva naroda koji je znao da živi u ritmu prirode.
Takođe je svake noći imao muku zbog telesne pohote za ženama koju nije mogao da sakrije pred drugima jer je toliko bila jaka. Međutim, odolevao je zahvaljujući postu, molitvi, bdenju i telesnim iznurivanjem. Na kraju mu se, kaže hrišćansko crkveno predanje, đavo javio u liku malog crnog dečaka koji mu je ponizno rekao: "Pobedio si me", čime je hteo da ga navede da pobedu pripiše samome sebi, i da tako upadne u greh gordosti.
Sveti Antonije ga je upitao ko je on, a đavo mu je odgovorio da je duh bluda koje je mnoge zaveo, a da je samo on uspeo da "sve strele polomi". Na to mu je, kaže predanje, Antonije kazao: "Bog je dopustio da mi se javiš crn - radi obelodanjenja tame tvojih zlomisli, a kao dečak - radi izobličenja tvoje nemoći. Zbog toga si i dostojan svakog prezira". Nakon toga je đavo otišao i nikada se više nije vratio.
Iskušenja Svetog Antonija Velikog često služe i kao metafora za iskušenja ljudi koji u današnjem svetu teže hrišćanskom idealu. Skončao je u 105. godini, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika i podražatelja. Iako Antonije nije bio obrazovan, bio je savetnik i nastavnik najučenijih ljudi tog vremena, kao što je bio sveti Atanasije Veliki.
Kad su ga kušali neki jelinski filozofi knjižnom mudrošću, zastide ih Antonije pitanjem: "Šta je starije: razum ili knjiga? I šta je uzrok drugome?" Postiđeni filozofi raziđoše se, jer videše da oni imaju samo knjižno pamćenje bez razuma, a Antonije razum. Prepodobni Antonije Veliki smatra se ocem hrišćanskog monaštva, piše Mondo.

Njegoš i pismo koje nikada nije poslao: Da li je vladika zbog ljubavi hteo da napusti crkvu?
Pesnik, vladar i duhovnik, ali i čovek sa srcem – Njegoš je voleo jednom u životu, toliko da je bio spreman da se odrekne mantije zbog jedne Italijanke

Miholjsko leto i običaji poslednje kosidbe: Kako su se naši preci opraštali od leta uz pesmu, pokošenu travu i rakiju
U srcu srpske jeseni, kad sunce još uvek miluje livade, Miholjsko leto donosi tople dane i duh starih narodnih običaja – poslednju kosidbu i veselje pred dolazak zime

Tajne Viminacijuma: Šta kriju katakombe ispod rimskog grada u srcu Srbije?
Rimska metropola na tlu Srbije čuva misterije starije od 17 vekova – mumije, tajne hodnike i zaboravljene rituale

Tajna Tesline violine: Kako je naučni genije planirao da stvori muziku od struje?
Nikola Tesla nije samo menjao svet nauke – želeo je i da stvori prvi električni muzički instrument inspirisan narodnim zvucima

OVO SRPSKO SELO KRIJE TAJNE: Tu se rađaju samo riđokosa deca, a opsedaju ga i tragači zbog blaga kralja Milutina
U bajkovitom selu Štava iznad kojeg se ponosno uzdiže Pančićev vrh, a ispod kojeg je Lukovska Banja sa nadaleko poznatim čudotvornim izvorima termomineralne vode, i dalje žive preci Saksonaca, koje je u 13. veku baš u ovo zabačeno mesto nadomak Kuršumlije doveo kralj Milutin.
Komentari(0)