NARODNA VEROVANJA VEZANA ZA "BABA MARTU" Ko je bila ona i koju amajliju napraviti u ovom periodu? (FOTO)
Srbi ovaj mesec zamišljaju kao ćudljivu babu koja lako menja mišljenje - ta "baba”, zove se Marta.
Baba Marta (mitološko značenje) je pojam nastao kao personifikacija meseca marta, njegove varljive prirode i nepredvidivih meteoroloških prilika. „Baba Marta“ garantuje nevreme i kada mu nije vreme. Baba Martu srećemo kod gotovo svih slovenskih naroda.
Za „Babu Martu“ karakteristične su i „Babine huke“ (Babini ukovi). To je period kraja marta i početka aprila kada iznenada i mimo reda zaduvaju studeni vetrovi (huke) i zapada susnežica koja pravi „lapavicu“ — tečno blato sa snegom po tlu.
Poreklo reči
Ime Babe Marte nastalo je po mesecu martu, odnosno rimskom bogu rata Marsu. Oštra je i okrutna po njemu, a topla i razdragana po proleću koje najavljuje.
Možda vas zanima:
ZMIJA KOJU SRBI ZOVU ČUVARKUĆA IZLAZI SAMO U JEDNOM SLUČAJU: Zaledićete se kada čujete razlog njenog pojavljivanja!
Pogledajte stara verovanja u vezi ove zmije
Amajlija koju su nosili ratnici za zaštitu i sreću - Raskovnik, koren tajni sa planina istočne Srbije
Malo koja biljka u srpskom narodnom predanju nosi toliko tajanstvenosti kao raskovnik. U pričama se verovalo da ova travka ima moć da otključa svaku bravu, raskuje verige i otvori zakopano blago. Iako vekovima prisutna u predanju kao mitska, raskovnik zaista postoji u prirodi – najčešće se poistovećuje sa vrstom Laserpitium siler, dok se u pojedinim krajevima spominju i Laser trilobum i Mandragora officinarum.
Možda vas zanima:
ZMIJA KOJU SRBI ZOVU ČUVARKUĆA IZLAZI SAMO U JEDNOM SLUČAJU: Zaledićete se kada čujete razlog njenog pojavljivanja!
Pogledajte stara verovanja u vezi ove zmije
Amajlija koju su nosili ratnici za zaštitu i sreću - Raskovnik, koren tajni sa planina istočne Srbije
Malo koja biljka u srpskom narodnom predanju nosi toliko tajanstvenosti kao raskovnik. U pričama se verovalo da ova travka ima moć da otključa svaku bravu, raskuje verige i otvori zakopano blago. Iako vekovima prisutna u predanju kao mitska, raskovnik zaista postoji u prirodi – najčešće se poistovećuje sa vrstom Laserpitium siler, dok se u pojedinim krajevima spominju i Laser trilobum i Mandragora officinarum.
Možda vas zanima:
ZMIJA KOJU SRBI ZOVU ČUVARKUĆA IZLAZI SAMO U JEDNOM SLUČAJU: Zaledićete se kada čujete razlog njenog pojavljivanja!
Pogledajte stara verovanja u vezi ove zmije
Amajlija koju su nosili ratnici za zaštitu i sreću - Raskovnik, koren tajni sa planina istočne Srbije
Malo koja biljka u srpskom narodnom predanju nosi toliko tajanstvenosti kao raskovnik. U pričama se verovalo da ova travka ima moć da otključa svaku bravu, raskuje verige i otvori zakopano blago. Iako vekovima prisutna u predanju kao mitska, raskovnik zaista postoji u prirodi – najčešće se poistovećuje sa vrstom Laserpitium siler, dok se u pojedinim krajevima spominju i Laser trilobum i Mandragora officinarum.
Mitološka prošlost
Možda vas zanima:
ZMIJA KOJU SRBI ZOVU ČUVARKUĆA IZLAZI SAMO U JEDNOM SLUČAJU: Zaledićete se kada čujete razlog njenog pojavljivanja!
Pogledajte stara verovanja u vezi ove zmije
Amajlija koju su nosili ratnici za zaštitu i sreću - Raskovnik, koren tajni sa planina istočne Srbije
Malo koja biljka u srpskom narodnom predanju nosi toliko tajanstvenosti kao raskovnik. U pričama se verovalo da ova travka ima moć da otključa svaku bravu, raskuje verige i otvori zakopano blago. Iako vekovima prisutna u predanju kao mitska, raskovnik zaista postoji u prirodi – najčešće se poistovećuje sa vrstom Laserpitium siler, dok se u pojedinim krajevima spominju i Laser trilobum i Mandragora officinarum.
Možda vas zanima:
ZMIJA KOJU SRBI ZOVU ČUVARKUĆA IZLAZI SAMO U JEDNOM SLUČAJU: Zaledićete se kada čujete razlog njenog pojavljivanja!
Pogledajte stara verovanja u vezi ove zmije
Amajlija koju su nosili ratnici za zaštitu i sreću - Raskovnik, koren tajni sa planina istočne Srbije
Malo koja biljka u srpskom narodnom predanju nosi toliko tajanstvenosti kao raskovnik. U pričama se verovalo da ova travka ima moć da otključa svaku bravu, raskuje verige i otvori zakopano blago. Iako vekovima prisutna u predanju kao mitska, raskovnik zaista postoji u prirodi – najčešće se poistovećuje sa vrstom Laserpitium siler, dok se u pojedinim krajevima spominju i Laser trilobum i Mandragora officinarum.
Legenda kaže da se ona prvi put razgnevila kada joj je rimski kralj Numa Pompilije oduzeo mesto prve dame u kalendaru, dodavši ispred nje još dva meseca. Od tada je, ta uvređena starica, postala vrlo ćudljiva. Čas se u njoj budi ratni duh boga Marsa, pa se tako sveti šaljući na zemlju hladnoću, čas svojim toplim osmehom donosi prolećnu radost.
Narodna verovanja
Prema narodnom verovanju, Baba Marta je oličenje proleća, ponovnog rađanja, novih zamisli i neophodnosti sklada u prirodi i životu ljudi. Kad toga nema, ona na zemlju pošalje sneg da opomene ljude kako treba da pripaze na ponašanje.
Printscreen
Prema drugom predanju Deda Sečko (januar) se zaljubio u Baba Martu pa joj je u znak ljubavi, poetično slao pahulje da njima okiti svoj prolećni dom.
Kako god Baba Marta je prilično nepredvidiva, baš kao i ovo vreme sada.
Postoji i verovanje da je Ana Perena, rimska boginja dugovečnosti, zdravlja, obilja i regeneracije koja je u svom mesecu martu, kada je slavljena, pozivala na veliko spremanje, čišćenje radi pripreme za novi životni ciklus.
Dakle Ana Perena, starica, simbol novog početka, darežljiva ali i sklona prevarama je kroz narodne priče i tradiciju postala „Baba Marta“.
Bila je darežljiva, pravila je divne kolače i obično ih je poklanjala siromašnim Rimljanima. Bila je starica, prilično duhovita i sklona raznim šalama i podvalama.
Jednom prilikom, kada se Mars požalio da ne može nikako da zavede boginju Minervu, Ana Perena mu je obećala pomoć. Rekla je Marsu gde da dođe u određeno vreme i da će ga tamo čekati Minerva. Ana Perena se preobukla, stavila veo na glavu i sačekala Marsa, koji zaslepljen strašću nije ni primetio koga ljubi, dok Ana Perena nije počela da se smeje.
Običaji i Baba Marta
Koreni mita o Baba Marti zalaze veoma duboko u istoriju. Mart je bio mesec kada su muškarci, posle zimskog sna, često kretali u vojne pohode.
Žene, nesrećne i uplašene za svoje muževe, pravile su male vunene figure kao amajlije protiv zlih duhova. Lutkice su ujedno imale zadatak da umilostive Baba Martu kako ne bi često menjala raspoloženje.
Martenice
Taj običaj i danas se zadržao kod Bugara, ali i na jugu Srbije. Sem što celog prvog dana marta ne skidaju osmeh s lica, Bugari jedni drugima daruju vunene narukvice ili lutkice koje prema martu i nose ime – „martenice”.
vikipedija
Po običaju „martenica” se pravi od belog i crvenog vunenog kanapa, pa na taj način označava belinu snega koji odlazi sa zimom i tople crvene sunčeve zrake koji najavljuju dolazak proleća.
Takođe, prema verovanjima, bela boja čini život dužim, dok crvena štiti od bolesti. Ponekad „martenica” može da bude ukrašena perlama, zlatnim novčićima, zmijskim zubima ili raznobojnim končićima okačenim o krajeve niti.
Oni veruju da će, ako celog marta budu nosili „martenice”, imati zdravu i uspešnu godinu. Štaviše, njima kite i kućne ljubimce, ulazna vrata, a na selu domaće životinje, vinograde, voćnjake…
„Martenice” se nose sve dok ne počnu da se javljaju prvi znaci proleća – pupoljci, rode, laste…
Rituali skidanja martenica su različiti. Običaj je da se odabere jedan dan od 1. do 22. marta, i zavisno od toga kakav će biti taj dan takva će biti i cela godina – ako je sunčan dan godina će biti uspešna, a ako je ružno vreme takva će nam i čitava godina biti.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)