U narodnoj tradiciji, sredina novembra nije običan deo jeseni – to je vreme kada dan postaje tiši, nebo bliže, a duša traži tišinu više nego reč
U narodnom kalendaru, sredina novembra, posebno dani između Mitrovdana i Aranđelovdana, smatrani su vremenom kada se svet usporava, a čovek sve više okreće unutra. Stari ljudi su govorili da se "nebo spušta niže", što nije značilo promenu vremena, već duhovno stanje – dani kada se ćuti više, gleda pažljivije i ne govori bez potrebe.
U tim danima, kada se lišće već sasuši pod nogama, a mraz još ne stigne do praga, ljudi su znali da je vreme da se smiri i dom i čovek. Verovalo se da reč ima veću težinu, a misao može da pređe tamo gde inače ne bi stigla.
U mnogim selima, ovaj period u godini se doživljavao kao duhovni prag između jeseni i zime. Dani su kraći, noći duže, a svetlost u kući više nije luksuz, već potreba. Tada se u domovima ne viče, ne raspravlja, i ne započinje ništa novo. Kaže se da ono što se tada pokrene, teško se završi, jer ni dan više ne pomaže, a ni snaga nije kao leti.
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Možda vas zanima:
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Stari običaji u ovom delu godine uključivali su paljenje kandila ujutru, bez molitve naglas, samo s tihom mišlju. Na selu se govorilo:
„Bolje tada ćutati, nego reći reč koja će zalajati kroz zimu.“
U kući se pazilo da se ne iznosi ništa što je važno – hleb, so, voda, vatra. Ako neko mora da izađe, nije se pozdravljao naglas. Verovalo se da duh svetlosti još nije sišao do kraja, i da treba da se čeka u miru, ne u delanju.
Ovaj period je i vreme kada su molitve tiše, ali dublje. Ljudi nisu išli na put, niti su planirali velike dogovore. Sve što se radilo – radilo se za kuću, u kući, i bez galame. Ako se krene u goste, nosilo se parče hleba u torbi – da se ne ide praznog duha, makar išli praznih ruku.
Danas, kada više ne razlikujemo dan od datuma, možda ne osećamo taj prag. Ali ako zastanemo, ugasimo zvuk i samo pogledamo kroz prozor – možda ćemo primetiti da nebo zaista stoji niže nego juče. Ne da nas plaši, već da nas podseti – da su tišina i sporost nekada bile deo prirodnog reda.
Danas se nebo spušta niže: Narodna verovanja za sredinu novembra
U narodnoj tradiciji, sredina novembra nije običan deo jeseni – to je vreme kada dan postaje tiši, nebo bliže, a duša traži tišinu više nego reč
CRNJANSKI JE NA NEVEROVATAN NAČIN OSVOJIO NAJLEPŠU BEOGRAĐANKU: Učinio je sve da je zavede, pa je varao IZA SVAKOG ĆOŠKA
Život Miloša Crnjanskog obeležia je jedna velika ljubav koji u gradio sa najlepšom Beograđankom Vidom Ružić, koja mu je bila podrška u svemu.
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Senke zimskog ciklusa: Kad se dan skrati, a duhovni svet približi
U narodnoj religiji, zima nije samo sezona – već vreme kada „nevidljivi svet hoda bliže ljudima“. Od Nikoljdana do Bogojavljenja, svaki korak se pravi s merom
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Komentari(0)