Prvi poznati pozorišni događaj zabeležen je 1883. godine na plakatu, za jednu od predstava putujuće družine, koja je izvedena prigodno, povodom godišnjice stupanja u brak kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović.

 

To učestalo gostovanje pozorišnih putujućih trupa koje su nailazile na zadovoljavajući odziv publike, nagnalo je ljubitelje pozorišne umetnosti na osnovanje stalnog pozorišta u Nišu. Oslobođenjem Niša od Turaka i njegovim kulturnim peobražajem odluka je donesena. Spajanjem pozorišnih družina D. Jovanovića i M. Dimića, početkom 1887. godine, osnovano je niško pozorište „Sinđelić“.

Prva predstava bila je „Srpski ajduci“, J. Sterije Popovića, 11. marta 1887. godine u gostionici „Knez Mihajlo“. Inicijatori osnivanja pozorišta „Sinđelić“ bili su: Stevan Sremac – niški profesor, Milorad Petrović – učitelj, Stevan Nikšić – Lala, Henrih Liler i Špira Kalik. Prvi upravnik bio je Mihajlo Dimić. Igrani su komadi: „Ukroćena goropad“, „Mizantrop“, „Dva cvancika“, „Podvala“.

Predstave se do 1921. izvode u Ruskom caru. Zbog finansijskih problema pozorište prestaje sa radom 1929. Članovi ansambla od 1930. Nastupaju u okviru „Pozorišta Moravske Banovine“. U zgradi zanatskog doma bilo je 400 sedišta.

Godine 1931. godine pozorište je otvorilo sezonu u Nišu, izvođenjem komada „Smrt majke Jugovića“. Sedam godina pozorište je radilo u Zanatskom domu.

Repertoar je i pored klasičnih dela, ostao otvoren i za dela modernih i avangardnih autora, kako stranih tako i domaćih. Nova orijentaciija pozorišta rezultovala je neobičnim predstavama koje su tri puta učestvovale u zvaničnoj konkurenciji na prestižnom festivalu Male i eksperimentalne scene u Sarajevu (MESS), pet puta u zvaničnoj konkurenciji na Sterijinom pozorju i jednom na BITEF-u.

Februara 2008. godine pozorište je primilo Statuetu Joakim Vujić za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti Srbije.