Laušević je o snimanju filma "Boj na Kosovu" pisao u knjizi "Godina prođe, dan nikad".
Legendarni glumac Žarko Laušević oživeo je lik legendarnog srpskog heroja Miloša Oblića u filmu "Boj na Kosovu". Reditelj Zdravko Šotra je okupio najbolje glumce tog perioda i za 30 dana snimio kultni film, a Laušević je u svojoj knjizi "Godina prođe, a dan nikad" ispričao i kako je mogao da pogine na snimanju filma.
Lauševiću je jednog dana promenjen konj, jer je koštao 30.000 dinara manje, i koji se dao u galop zbog čega je Laušević spašavao živu glavu bacajući koplje, kacigu i oklop, a Bata Živojinović mu se smejao.
Ipak, u kultnom filmu se potkrala jedna greška, i to kakva...
Možda vas zanima:
Evo šta se zaista desilo kobne noći kada je čuveni Laušević pucao: Konobarica je bila svedok i sve otkrila do detalja
Šta je konobarica rekla o ubistvu koje je počinio Laušević zanimalo je tada celu javnosti, a pojedinosti koje je tada otkrila ostavile su mnoge bez teksta.
Boj na Kosovu kroz umetnost i mitologiju: Kako su umetnici oblikovali sećanje
Boj na Kosovu je jedan od najznačajnijih događaja u srpskoj istoriji. Saznajte kako su umetnici i mitologija oblikovali sećanje na ovu bitku.
Možda vas zanima:
Evo šta se zaista desilo kobne noći kada je čuveni Laušević pucao: Konobarica je bila svedok i sve otkrila do detalja
Šta je konobarica rekla o ubistvu koje je počinio Laušević zanimalo je tada celu javnosti, a pojedinosti koje je tada otkrila ostavile su mnoge bez teksta.
Boj na Kosovu kroz umetnost i mitologiju: Kako su umetnici oblikovali sećanje
Boj na Kosovu je jedan od najznačajnijih događaja u srpskoj istoriji. Saznajte kako su umetnici i mitologija oblikovali sećanje na ovu bitku.
Možda vas zanima:
Evo šta se zaista desilo kobne noći kada je čuveni Laušević pucao: Konobarica je bila svedok i sve otkrila do detalja
Šta je konobarica rekla o ubistvu koje je počinio Laušević zanimalo je tada celu javnosti, a pojedinosti koje je tada otkrila ostavile su mnoge bez teksta.
Boj na Kosovu kroz umetnost i mitologiju: Kako su umetnici oblikovali sećanje
Boj na Kosovu je jedan od najznačajnijih događaja u srpskoj istoriji. Saznajte kako su umetnici i mitologija oblikovali sećanje na ovu bitku.
Ovako je Laušević pisao o snimanju filma "Boj na Kosovu" u knjizi "Godina prođe, dan nikad":
"Proleće, 1989. Snimamo 'Boj na Kosovu'.
Dolazim na snimanje i shvatam da imam novog konja!
'Gde mi je Lisa?', pitam.
'Lauše', odgovara mi Dagi, pomoćnik režije, moj dugogodišnji prijatelj, 'televizija više nije mogla da plaća usluge dosadašnje ergele, pa su odlučili da se snađu, kako-tako. Imaš od danas novog konja! Pogledaj, kako je lep!'
Gledam zaista prelepog konja, okupanog u peni i znoju.
Prilazi lik kog nisam ranije viđao na filmu, u društvu sa Fićom, kaskaderom. Fića je mokar:
'Ne brini, Žare, jahao sam ga celo jutro, biće miran'.
'Fićo, ovo nije jahaći konj! Ovo je pastuv'.
Novi lik, očigledno vlasnik, ponosno potapša pastuva i uzgred mi dobaci:
'J*bi ga, jednom se u životu igra Miloš Obilić!'
Nešto kasnije se kombi, sa kamerom koji je snimala 'Obilića' u galopu, prevrnuo u jarku jer ga je moj pastuv prestigao. Šofer mi posle reče da su išli 60 km/h kad je primetio da ih s konjem sustižem i krećem na njih. Nisam mogao da ga zaustavim. Isprobao sam sve što sam učio u jahačkom klubu 'Milicioner', na Banjici, i ništa nije radilo. Onda sam, u galopu, krenuo da se oslobađam teške opreme koja bi me mogla ubiti pri padu. Bacio sam najpre koplje, zatim i kacigu.
Konj je nasrtao na sve što bi nam se našlo na putu. Kao kroz maglu se sećam da su neki ljudi u poslednjem trenutku skakali u stranu. Shvatio sam da moram da skočim sa konja, jer se namerio da me otrese o kamion sa agregatom, koji je bio nekih pedesetak metara dalje. Možda samo par sekundi ranije sam se odupreo rukama o sedlo i odbacio unazad. Padam. Vidim ispred sebe konja, koji se brzo, nakon oslobađanja viška sa njegovih leđa, mirno zaustavio. Ležim i počinjem da osećam žmarce svuda po telu. Ne pomeram se.
Pritrčavaju ljudi iz ekipe. Iznad sebe vidim živu legendu jugoslovenskog filma Batu Živojinovića, koji se sa pola ulepljenog brka upišava od smeha. Žmarci postaju sve prisutniji. Kao da mile po meni. Zašto se Bata smeje?
Kure, pao si na mravinjak!'
Posle sam, nepovređen, seo na istog konja i ponovo snimio scenu. Bata mi kaže:
"Kure, jašem četrdeset godina i još nisam video takve oči kod konja. On je hteo da te ubije. Ma, neka to, nego ste mogli i mene i ovu devojku, Anitu, što mi je lepila brkove da oterate u pi*ku materinu. U poslednjem momentu smo skočili u stranu".
'Kaži, majke ti, kol'ko su plaćali konja kog sam jahao do juče?'
'120.000 dinara dnevno!'
'A ovog konja', pokazah na sebe, 'plaćaju 90.000!'
'Bruto!', nemoćno se nasmeja.
U tom trenutku za 90.000 dinara u Jugoslaviji, dakle, pre reforme Anta Markovića, moglo se kupiti $15 USA. Tako da je najhrabrija srpska glava, 'Miloš Obilić', pojačala budžet".
(Mondo)
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Komentari(0)