TOMA ZDRAVKOVIĆ JE OVU PESMU OTPEVAO SAMO JEDNOM: ”Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cela sala...”
Nije mogao da zaustavi suze
Toma Zdravković rodio se kao treće dete u porodici, 20. novembra, 1938. godine, kada je njegova porodica živela u Aleksincu. Svi u porodici Zdravkovića bili su talentovani za pesmu, ali on najviše. Talenat su nasledili od oca Dušana, a Toma se istakao već u petom razredu kada ga je nastavnik matematike naučio da svira violinu, da čita note, da solfeđo zna u prste.
I Toma je počeo da zarađuje kada je zajedno sa drugom upisao trogodišnju tekstilnu školu u Leskovcu (išao je na smer pletenja). Ali nije počeo da zarađuje u novcu. Taj njegov drug, Staniša Stanojević, kako je ispričao u svom svedočanstvu, i Toma Zdravković su stanovali u iznajmljenom memljivom sobičku u Ulici Nikole Tesle 25 kod „neke tetka Živke“.
- Spavali smo na podu i pokrivali se krparama, sve su nas vaške pojele - pričao je Staniša. A sve je počelo kada su u centru Leskovca, tamo gde je pre nekoliko godina podignut spomenik Tomi Zdravkoviću, u septembru 1954. dva mršava, izgladnela dečaka ušla u kafanu “Radan” iz koje se stalno čula muzika. Oni su došli da izmole za ostatke od trpeze, ali sudbina im je namenila nešto više.
Možda vas zanima:
U ČAST LEGENDI Toma Zdravković dobio spomenik u poznatoj beogradskoj ulici
Ideja o postavljanju spomenika Tomi Zdravkoviću potekla je pre nekoliko godina, a na tridesetu godišnjicu od njegove smrti, 2021. godine, Rasim Ljajić je Skupštini Grada Beograda predao inicijativu koju je svojim potpisom podržalo skoro 7.000 ljudi
PRIČA KOJA SE KRIJE IZA ČUVENE PESME "ŠTA ĆE MI ŽIVOT": Istina o Silvaninom velikom hitu isplivala decenijama kasnije
Kada je Toma Zdravković napisao ovu pesmu, nije ni slutio koliku će popularnost steći
Možda vas zanima:
U ČAST LEGENDI Toma Zdravković dobio spomenik u poznatoj beogradskoj ulici
Ideja o postavljanju spomenika Tomi Zdravkoviću potekla je pre nekoliko godina, a na tridesetu godišnjicu od njegove smrti, 2021. godine, Rasim Ljajić je Skupštini Grada Beograda predao inicijativu koju je svojim potpisom podržalo skoro 7.000 ljudi
PRIČA KOJA SE KRIJE IZA ČUVENE PESME "ŠTA ĆE MI ŽIVOT": Istina o Silvaninom velikom hitu isplivala decenijama kasnije
Kada je Toma Zdravković napisao ovu pesmu, nije ni slutio koliku će popularnost steći
Možda vas zanima:
U ČAST LEGENDI Toma Zdravković dobio spomenik u poznatoj beogradskoj ulici
Ideja o postavljanju spomenika Tomi Zdravkoviću potekla je pre nekoliko godina, a na tridesetu godišnjicu od njegove smrti, 2021. godine, Rasim Ljajić je Skupštini Grada Beograda predao inicijativu koju je svojim potpisom podržalo skoro 7.000 ljudi
PRIČA KOJA SE KRIJE IZA ČUVENE PESME "ŠTA ĆE MI ŽIVOT": Istina o Silvaninom velikom hitu isplivala decenijama kasnije
Kada je Toma Zdravković napisao ovu pesmu, nije ni slutio koliku će popularnost steći
- Može, rekao je, ali za dve činije pasulja i dva parčeta hleba - prisećao se pevačev drug.
Dva meseca kasnije u “Radanu” gostovala je jedna prava kafanska zvezda - Silvana Armenulić. Pre nego što je stala na podijum slušala je mladog mršavog dečaka kako peva, pa je zatražila da narednu pesmu otpevaju u duetu. Bio je to presudan trenutak za Tomu Zdravkovića.
Pevao je Toma Zdravković za Danku, LJiljanu, Sanju, Branku i mnoge druge gorepomenute, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pesmu. Slavica je imala plavu kosu i oči, a iza nje je ostala pesma “Buket belih ruža”, koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitivno krije najtužniju, štaviše, jezivu istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.
Toma Zdravković je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studentkinju Slavicu. Voleo ju je toliko da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osećanja.
Jedna situacija sa Slavicom bila je veoma neprijatna
- Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragoslav Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmevali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primetio da Slavica sedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred celim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela “Balkan”, a ona se pojavila tek posle ponoći - kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pevao na Crnogorskom primorju, dobio je telegram u kojem ga je lekar koji je lečio Slavicu obavestio da je ona teško, neizlečivo bolesna i da želi da ga vidi. Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma. Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije stigao mu je novi telegram kojim je obavešten da je njegova ljubav umrla.
Pogođen njenom smrću, napisao je najdirljiviju pesmu u karijeri
- Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svežu humku, tek da položim buket belih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pevao pesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama, u plavim farmericama, izgledala je kao prava ”baba roga” - pričao je Toma objašnjavajući kako je nastala pesma “Buket belih ruža”.
Pošto je uspeo nekako da preboli plavu Slavicu, u njegovo srce ušla je crna Olgica, koju je Toma ubrzo zaprosio. NJihov brak, međutim, nije dugo potrajao. Posle razvoda, Toma je menjao kafane. Pevao je u novosadskom “Putniku”, beogradskoj “Topčiderskoj noći” i na Svetom Stefanu
(TV Novosti)
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)