Teodor je bio mlad i krasan licem. Kada ga namesnik te oblasti izabrao sa drugim mladićima, koji su se imali poslati na službu u dvor carski, Teodor se usprotivio i izjavio, da je on hrišćanin. Zbog toga je mučen raznim mukama, pa onda bačen na oganj. Hrišćani veruju da je tada iz zemlje provrela voda i pogasila oganj. Namesnik je to pripisivao nekim mađijama Teodorovim. A ovaj mučenik mu je rekao: „ovo nije delo moje sile nego Hrista Boga moga; a ako hoćeš da poznaš silu tvojih bogova, naloži drugi oganj i baci jednog od tvojih vojnika, pa ćeš nadam se poznati silu njihovu i svemoć Boga moga". Namesnik je zaista hteo da baci jednog od vojnika, međutim oni su ga u strahu molili da baci žreca Dioskora umesto njih, a žrec ga je molio da baci samoga idola Zevsa i ostale idole, pa ako su bogovi, oni će se lako spasti. A to je Dioskor rekao jer je već poverovao u Hrista pošto je video čudo sa Teodorom. Saznavši za ovo namesnik je osudio Dioskora na smrt i spalio. Takođe je osudio na smrt Teodora i dva vojnika, Sokrata i Dionisija, i još Filipu majku Teodorovu. Teodora su raspeli na krst, na kome je tek treći dan izdahnuo. Sokrat i Dionisije su kopljem probodeni, a Filipa mačem posečena.

Svi biše uvenčani vencima slave u carstvu Hristovom.


 
— Caru jednom služim, i drugom ne mogu,
Služim Hristu živom, Gospodu i Bogu!
Tako Todor reče rimskom namesniku,
Namesnik ga gleda k'o u krasnu sliku,
Pa ga poče najpre odvraćati tiho,
No sva odvraćanja ostaše na liho.
*
U ognjenoj peći, s dvojicom drugova,
Todorova usta prepuna psalmova.
Bog hlađanom rosom strašni oganj poli,
U sred ognja Filip svog Gospoda moli, —
Da pre smrti majku jednom videt može
— Po milosti to mi još učini, Bože!
I majka se javi svom sinu u peći,
Jednom drugom reče što imade reći.
*
Filipu staricu namesnik priziva,
Starica se njemu poslušno odziva.
— Zvao sam te, reče, da svetuješ sina
Da s' odrekne javno Nazarećanina,
I prizna bogove rimske carevine,
Ako želiš sinak da ti ne pogine. —
A Filipa reče: pre nego ga rodi'
Ja se molih Bogu: pomiluj Gospodi!
I izvešće primih, da ću doživeti.
Svog sina raspeta za Hrista videti.
I zato sam sada spram smrti nemarna
Za smrt nas oboje Bogu blagodarna.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 21. aprila po crkvenom, a 4. maja po gregorijanskom kalendaru.

Izvor: vikipedija