Mesto u Srbiji gde je moguće UĆI U EVROPSKU UNIJU BEZ PASOŠA i to zbog divnog 'pravila' iz 1925. godine
Da li ste znali da u Srbiji postoji jedno mesto gde je u Evropsku uniju moguće ući samo sa ličnom kartom? Istona, ova “privilegija” važi samo unutar ograđenog prostora i samo tokom tri dana u godini, ali iza nje se krije divna istorijska priča o praštanju, ljubavi, poštovanju i bratskim odnosima koje je, ako ima dobre volje, uvek moguće izgraditi među narodima.
Kadibogaz je danas lepi planinski krajolik okružen zelenilom i mirom skoro pa netaknute prirode. U pitanju je najniži planinski prevoj na severnom ogranku Stare planine koji od davnina spaja Dunavsku i Timočku dolinu.
Kažu da je svoju najvažniju ulogu imao tokom rimskih vremena kada je ovuda išao put od velikog strateškog značaja za odbranu granice na Dunavu. Koristili su ga i Turci. Iz njihovog perioda potiče i naziv. Narod priča da su baš ovuda hajduci jednom poterali nekog kadiju, a ovaj se, bacajući novac i spašavajući živu glavu, na konju sjurio niz liticu uspevši da im pobegne, pa je tako i ostalo ime - Kadijin bogaz (tesnac, neprohodan put) ili, skraćeno, Kadibogaz.
U novije vreme preko ovog prevoja ide granica između Srbije i Bugarske. Sa jedne strane prostire se opština Knjaževac. Sa druge je Belogradčik. Upravo tu počinje priča o jednoj od najlepših, ali i najneobičnijih tradicionalnih manifestacija Balkana - Saboru na Kadibogazu.
Možda vas zanima:
Za ovo mesto u Srbiji retko ko zna, a pravi je dragulj: Cena smeštaja je smejurija
U neposrednoj blizini nalazi se i crkva Svetog Đorđa iz 16. veka u selu Slavinja
STAROPLANINSKI DRAGULJ: Sir jači od kozjeg, napravljen od ENDEMIČNIH biljaka, a služi kao lek za celu porodicu
Zaboravite industrijske sireve! Na obroncima Stare planine nastaje specijalitet koji svoju lekovitu moć crpi iz prirode. Otkrivamo tajnu Staroplaninskog ovčijeg sira – zašto se smatra našim najzdravijim sirom i kako ga pastiri vekovima koriste za jačanje imuniteta.
Možda vas zanima:
Za ovo mesto u Srbiji retko ko zna, a pravi je dragulj: Cena smeštaja je smejurija
U neposrednoj blizini nalazi se i crkva Svetog Đorđa iz 16. veka u selu Slavinja
STAROPLANINSKI DRAGULJ: Sir jači od kozjeg, napravljen od ENDEMIČNIH biljaka, a služi kao lek za celu porodicu
Zaboravite industrijske sireve! Na obroncima Stare planine nastaje specijalitet koji svoju lekovitu moć crpi iz prirode. Otkrivamo tajnu Staroplaninskog ovčijeg sira – zašto se smatra našim najzdravijim sirom i kako ga pastiri vekovima koriste za jačanje imuniteta.
Možda vas zanima:
Za ovo mesto u Srbiji retko ko zna, a pravi je dragulj: Cena smeštaja je smejurija
U neposrednoj blizini nalazi se i crkva Svetog Đorđa iz 16. veka u selu Slavinja
STAROPLANINSKI DRAGULJ: Sir jači od kozjeg, napravljen od ENDEMIČNIH biljaka, a služi kao lek za celu porodicu
Zaboravite industrijske sireve! Na obroncima Stare planine nastaje specijalitet koji svoju lekovitu moć crpi iz prirode. Otkrivamo tajnu Staroplaninskog ovčijeg sira – zašto se smatra našim najzdravijim sirom i kako ga pastiri vekovima koriste za jačanje imuniteta.
Prilika da se sretnu braća i prijatelji
Sabor na Kadibogazu ima dugu tradiciju. Prvi je održan još davne 1925. godine sa ciljem zaceljivanja rana iz Prvog svetskog rata, ponovnog zbližavanja komšija, ali i spajanja porodica koje su, sticajem političkih okolnosti, ostale u različitim državama.
Te godine, po prvi put je na ovom mestu organizovan vašar, otvorena je granica i tokom tri dana trajanja Sabora, Bugari i Srbi su prelazili sa jedne na drugu stranu, družili se i veselili. Sabor na Kadibogazu tako je postao tradicija i sve do sredine pedesetih godina prošlog veka održavao se svakog jula.
Bila je to prilika da se trguje, razmenjuju informacije, ugovaraju poslovi, ali i jede, pije, druži se i veseli.
Sabor danas
Sabor je poslednji put održan 1954. Nakon toga, politika je još jednom umešala svoje prste i tradicija je zamrla. Tako je bilo skoro pola veka… sve do 2001. kada je, naporima i vrednim radom sa obe strane, Sabor na Kadibogazu obnovljen.
Od tada traje u kontinuitetu, a interesantno je da nije prekinut ni nakon što je Bugarska 2007. ušla u Evropsku uniju. Svake treće nedelje jula, gradica se otvara i tokom tri dana prelazak sa srpske na bugarsku stranu i obrnuto je, unutar ograđenog prostora, moguć samo uz ličnu kartu.
U pitanju je najveći prekogranični sabor na Balkanu. U ataru knjaževačkog sela Novo Korito i sela Salaš opštine Belogradčik organizuje se veliki vašar, pa se trguje, prodaje, jede i pije, a svaka strana sprema i prigodan kulturno-umetnički program.
Na mestu održavanja poslednjih godina podignut je i spomenik koji podseća na tradiciju i važnost ove manifestacije koja neguje dobrosusedske odnose između bugarskog i srpskog naroda. Iako je uglavnom lokalnog karaktera nije neobično da dođu ljudi i iz daleka, a naročito iz dijaspore. Sretnu se prijatelji, pa se i zapeva i zaigra.
I veselje, baš kao nekada, traje do duboko u letnju noć.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)