Najmanja crkva u Srbiji ali velika svetinja posvećena je Iliji Gromovniku: Podignuta na strmoj steni u klisuri reke Moravice, a do nje se mogu popeti samo hrabri
U klisuri reke Moravice, na nadmorskoj visini od 660 metara i na strmoj steni nalazi se jedna od najmanjih crkvica u Srbiji, posvećena Svetom Iliji. Do ove svetinje, sa koje se kao na dlanu vidi pola zapadne Srbije vodi samo jedna uska i kamenita staza, međutim i pored toga crkvu Ilije Gromovnika na Gradini godišnje poseti nekoliko hiljada vernika. Sagrađena je pre nekoliko vekova, a za vreme turske vladavine predstavljala je jedino mesto u tom kraju na kom se čuvalo srpstvo i vera u Boga.
- Srbija je robovala pod Turcima pet vekova, a za sve to vreme naš narod je uspeo da sačuva hrišćanstvo upravo moleći se u nepristupačnim crkvama, koje su odolevale neprijateljskoj ruci. Često se dešavalo da hajduci pred naletima Turuka, na rukama i konjima prenesu ostatke crkve sa jednog na drugo brdo i upravo zahvaljujući njihovoj snalažljivosti očuvana je vera", izjavila je etnolog Snežana Ašanin za RINU.
Crkvica Svetog Ilije malih je dimenzija, zidovi su okrečeni u belo, a na krovu koji je napravljen od tesanog kamena i dalje na mestu stoji nakrivljeni krst, uprkos svim vetrovima i gromovima. U unutrašnjost vode masivna hrastova vrata, a u ovu duhovnu kuću u isto vreme mogu ući samo dva vernika jer mesta više nema.
rina
- To što je ova crkva izuzteno mala, ne umanjuje njenu vrednost. Njena simbolika i značaj su izuzetno veliki i isti kao što ga imaju veće religijske građevine. Ljudi su se tu molili Bogu za zdravlje i sreću svojih porodica u izuzetno teškim uslovima", naglasila je Snežana.
U njoj se tri puta godišnje održava bogosluženje na Bele poklade, Ilindan i Uskrsavanje kralja Krstitelja. Kada se strmom stazom stigne do svetinje, vernici bi trebalo tri puta da obiću oko crkve, a prema narodnim verovanjima onaj ko je grešan ne bi trebalo da se upusti u ovu avanturu, jer može pasti u ponor.
rina
U samom podnožju crkvice nalazi se arheološka iskopina Kula Gradina koja datira još iz 13. veka, a predstavljala je i vojno utvrđenje jer zbog svog geografskog položaja nije bila lak plen neprijatelju.
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Komentari(0)