"ISTORIJA Beograda je istorija hiljadu opsada."

- Ti, međutim, rasteš, uz zornjaču jasnu, sa Avalom plavom, u daljini, kao breg“, piše o Beogradu 1956. godine na plaži Kuden, u blizini Londona, Miloš Crnjanski. Nakon deset godina izgnanstva, jedan od najvećih srpskih pisaca XX veka piše dobro poznatu poemu Lament nad Beogradom, tugujući za gradom u kome se nije rodio, već je tu proveo samo manji deo života.
Crnjanski se deceniju kasnije vraća u Beograd, gde će se smestiti u istom onom hotelu u kom je ranije živeo Ivo Andrić, a potom do smrti 1977. godine živeti u stanu u Mileševskoj ulici, na drugom spratu, iznad kafane Vltava. Crnjanski će kao svi njegovi stanovnici u gradu na ušću Dunava biti došljak.
Ako je suditi po za istoriju Srba ključnom pisanom izvoru, delu „O upravljanju carstvom“ vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita, Srbi su nalik na Crnjanskog prešli Dunav i videli Beograd na kratko, a potom se, početkom VII veka, naselili daleko na jugu. No, kao da ga nisu mogli zaboraviti – Porforogenit pripoveda kako su zamolili cara Iraklija da im dopusti da se vrate, a potom se smestili kod antičkog Singidunuma na Dunavu.
Možda vas zanima:

SVI ZNAJU ZA OVAJ SPOMENIK U BEOGRADU, ALI MALO KO ZNA ŠTA SE KRIJE IZA NJEGA: Neverovatna priča o Čukur česmi
Spomenik čuva uspomenu na jednu od najstarijih česama, a svojim skulptorskim rešenjem sećanje na „događaj kod Čukur česme“, koji se pretvorio u legendu

SAHAT KULA SAČUVANA U IZVORNOM OBLIKU: Javni sat, svedok vremena, nikada nije izgubio na značaju
Podignuta je sredinom XVIII veka, a danas predstavlja glavni ulaz u Gornji grad.
Možda vas zanima:

SVI ZNAJU ZA OVAJ SPOMENIK U BEOGRADU, ALI MALO KO ZNA ŠTA SE KRIJE IZA NJEGA: Neverovatna priča o Čukur česmi
Spomenik čuva uspomenu na jednu od najstarijih česama, a svojim skulptorskim rešenjem sećanje na „događaj kod Čukur česme“, koji se pretvorio u legendu

SAHAT KULA SAČUVANA U IZVORNOM OBLIKU: Javni sat, svedok vremena, nikada nije izgubio na značaju
Podignuta je sredinom XVIII veka, a danas predstavlja glavni ulaz u Gornji grad.
Možda vas zanima:

SVI ZNAJU ZA OVAJ SPOMENIK U BEOGRADU, ALI MALO KO ZNA ŠTA SE KRIJE IZA NJEGA: Neverovatna priča o Čukur česmi
Spomenik čuva uspomenu na jednu od najstarijih česama, a svojim skulptorskim rešenjem sećanje na „događaj kod Čukur česme“, koji se pretvorio u legendu

SAHAT KULA SAČUVANA U IZVORNOM OBLIKU: Javni sat, svedok vremena, nikada nije izgubio na značaju
Podignuta je sredinom XVIII veka, a danas predstavlja glavni ulaz u Gornji grad.
Većina modernih istorija grada, poput Istorije Beograda u izdanju Balkanološkog instituta SANU, navode da se grad već u IX veku u dokumentima javlja pod slovenskim imenom Beli grad. Mada će ga Romeji, odnosno Vizantija nazivati drugačije još dugo, to znači da ovo ime nosi od trenutka kad su ga naselili Sloveni.
Ako samo razgledate mapu Balkana, videćete kako su južnoslovenski nazivi gradova inače strašni – posprdni, sumorni, mračni. Beogradu su, međutim, Sloveni dali prekrasno ime, očigledno očarani belim keltskim i rimskim utvrđenjem na steni iznad dve reke.
„Najružniji grad na najlepšem mestu na svetu“, opisuje ga francuski arhitekta Le Korbizje. Antički grad koji ima takvu sudbinu da je najstarija zgrada u njemu mlađa od 300 godina. NJegov čudesni položaj mami putopisce i trgovce, ali i osvajače.
Istorija Beograda je istorija hiljadu opsada. Zato je i postao grad koji neprekidno menja lik, ali preživljava sve moguće stvari. „Istrgan, prosut, upravo kao da nikad ne postoji, nego večno nastaje, dograđuje se i oporavlja“, piše Ivo Andrić.

Omiljena popadija otkrila zašto baš nikada ne farba jaja na Veliki petak: Svekrva je naučila da ne pravi grešku koju čine sve Srpkinjei tako je spasila greha
Gotovo sve žene u Srbiji farbaju jaja na Veliki petak, a evo zašto nikako ne bi smele da to rade baš na taj dan!

Veruje se da ovu biljku svaka kuća treba da ima: Vekovima se koristi kao amajlija za sreću i novac
Mnogi veruju da je ruzmarin jedna od najmoćnijih biljaka, pa se koristi i kao amajlija.

Bacanje senke u vodu: Drevni lek protiv straha sa planine Javor
Kako su se u zapadnoj Srbiji deca i odrasli “lečili” od pretrpljenog šoka pomoću planinskog potoka

Kamen u nedrima: Drevna amajlija iz Homolja za žene koje ne mogu da zatrudne
Običaj nošenja kamenčića sa “muškog izvora” kao narodni lek protiv neplodnosti

Zašto se utorkom ne kopa zemlja u istočnoj Srbiji? Zaboravljena zabrana koja skriva strah od smrti
U nekim selima u Timočkoj Krajini i danas se veruje da kopanje utorkom donosi nesreću
Komentari(0)