Danas prazna stolica za stolom uglavnom nije ništa više od komada nameštaja koji trenutno niko ne koristi. Međutim, u tradicionalnim domaćinstvima mnoge stvari koje su nama potpuno obične nekada su imale posebno značenje. Tako se i prazno mesto za stolom povezivalo sa gostima, ukućanima i atmosferom u domu.

Naše bake pridavale su veliki značaj trpezi. Sto nije bio samo mesto za ručak ili večeru, već prostor oko kojeg se okupljala porodica, dočekivali gosti i vodili važni razgovori. Zbog toga se verovalo da način na koji je postavljen sto može da najavi ili prizove određene događaje.

Prazna stolica bila je znak da neko dolazi

U pojedinim narodnim verovanjima prazna stolica za stolom povezivala se sa gostom koji bi uskoro mogao da stigne. Ako bi nakon obroka ostala jedna stolica izdvojena ili pomerena, ukućani su to mogli protumačiti kao svojevrstan znak da će se neko pojaviti na vratima.

Posebno se verovalo da se ne treba bez potrebe ljuljati na praznoj stolici, pomerati je ili sedati na nju bez razloga. Takvo ponašanje smatralo se nepristojnim, ali je vremenom dobilo i različita simbolična tumačenja.

U nekim krajevima postojalo je i verovanje da prazno mesto za stolom treba ostaviti gostu, naročito kada se očekuje poseta. Domaćin je time pokazivao da su vrata kuće otvorena i da za trpezom uvek ima mesta za onoga ko dolazi.

Sto je nekada bio simbol porodice

Za naše pretke trpeza je imala mnogo veći značaj nego danas. Oko jednog stola okupljala se cela porodica, a zajednički obrok bio je prilika da se razgovara, razmenjuju vesti i provede vreme zajedno.

Zbog toga su postojala brojna pravila ponašanja za stolom. Nije se sedalo gde ko želi, nije se rasipala hrana, a hleb se posebno poštovao. Mnogi predmeti i postupci oko trpeze vremenom su dobili i simbolično značenje.

Prazna stolica je predstavljala mesto za odsutnog člana porodice, gosta koji se očekuje ili jednostavno podsećanje da za porodičnim stolom uvek treba da postoji prostor za drugoga.

Zašto se prazna stolica povezivala sa gostima?

Ovakva verovanja verovatno su nastala iz svakodnevnog života. U manjim sredinama dolasci rodbine, komšija i prijatelja bili su važan deo društvenog života, a gosti su se često pojavljivali i bez najave.

Domaćin je zato morao da bude spreman da za stolom napravi mesto za još jednu osobu. Otuda i simbolika prazne stolice – ona je mogla da predstavlja otvorena vrata, dobrodošlicu i očekivanje posete.

Naravno, narodna verovanja nisu naučne činjenice, a razlikovala su se od kraja do kraja. Ono što je u jednom selu smatrano dobrim znakom, u drugom je moglo imati sasvim drugačije značenje.

Prazno mesto danas ima drugačije značenje

Iako se danas malo ko pridržava ovakvih pravila, ona predstavljaju zanimljiv deo narodnog folklora. Pokazuju koliko su naši preci pažljivo posmatrali svakodnevni život i kako su običnim predmetima davali simbolična značenja.

Zato, ako sledeći put primetite praznu stolicu za stolom, setite se starog verovanja – možda je, prema pričama naših baka, upravo ona čekala gosta koji će uskoro pokucati na vrata.