Zaboravljeni zanat: Kako su majstori pravili opanke od svinjske kože i zašto su važili za najsrećniju obuću
Opanak je vekovima bio osnovna obuća u Srbiji. Iako ga danas uglavnom poznajemo kroz folklorne ansamble i muzeje, nekada je bio svakodnevni pratilac i običnog čoveka i ratnika. Posebno su bili cenjeni opanci od svinjske kože, koji su važili za najtrajnije i imali su svoje mesto u narodnim verovanjima.
Kako su se pravili svinjski opanci?
Majstori opančari bili su čuveni zanatlije. Koža svinje najpre se sušila i omekšavala, tako što se mazala mašću i razvlačila dok ne postane pogodna za oblikovanje. Zatim su se sekle posebne trake koje su se uplitale i oblikovale prema kalupu. Umesto običnog konca koristila se konjska dlaka, jer je bila otpornija i jača.
Ko ih je nosio?
Ovakvi opanci nisu bili svakodnevna obuća za polje, već su se čuvali za posebne prilike. Nosili su ih putnici, trgovci i ratnici, jer su bili izuzetno izdržljivi i mogli da potraju i po više od godinu dana. Seljaci su ih oblačili za sabor, svadbu ili crkvene praznike – kada se išlo u narod i kada se želelo pokazati najbolje što domaćinstvo ima.
Narodno verovanje o opancima
Možda vas zanima:
Tajne srpskog opančarstva: Kako se po obliku opanka nekada znalo iz kog je kraja muškarac
Od krivog vrha do upletenog kaiša – stari opanci nisu bili samo obuća, već tihi identitet čoveka koji ih nosi. Danas ih gledamo kao suvenir, a nekada su govorili sve.
DA LI STE NEKADA PROBALI SRPSKE OPANKE Nezaboravan ručak za ljubitelje srpskih ukusa!
Izgledom podsećaju na starinsku srpsku obuću, po kojoj je ovo jelo i dobilo ime. Ono što je sigurno – prste da poližete!
Možda vas zanima:
Tajne srpskog opančarstva: Kako se po obliku opanka nekada znalo iz kog je kraja muškarac
Od krivog vrha do upletenog kaiša – stari opanci nisu bili samo obuća, već tihi identitet čoveka koji ih nosi. Danas ih gledamo kao suvenir, a nekada su govorili sve.
DA LI STE NEKADA PROBALI SRPSKE OPANKE Nezaboravan ručak za ljubitelje srpskih ukusa!
Izgledom podsećaju na starinsku srpsku obuću, po kojoj je ovo jelo i dobilo ime. Ono što je sigurno – prste da poližete!
Možda vas zanima:
Tajne srpskog opančarstva: Kako se po obliku opanka nekada znalo iz kog je kraja muškarac
Od krivog vrha do upletenog kaiša – stari opanci nisu bili samo obuća, već tihi identitet čoveka koji ih nosi. Danas ih gledamo kao suvenir, a nekada su govorili sve.
DA LI STE NEKADA PROBALI SRPSKE OPANKE Nezaboravan ručak za ljubitelje srpskih ukusa!
Izgledom podsećaju na starinsku srpsku obuću, po kojoj je ovo jelo i dobilo ime. Ono što je sigurno – prste da poližete!
Možda vas zanima:
Tajne srpskog opančarstva: Kako se po obliku opanka nekada znalo iz kog je kraja muškarac
Od krivog vrha do upletenog kaiša – stari opanci nisu bili samo obuća, već tihi identitet čoveka koji ih nosi. Danas ih gledamo kao suvenir, a nekada su govorili sve.
DA LI STE NEKADA PROBALI SRPSKE OPANKE Nezaboravan ručak za ljubitelje srpskih ukusa!
Izgledom podsećaju na starinsku srpsku obuću, po kojoj je ovo jelo i dobilo ime. Ono što je sigurno – prste da poližete!
Zanat koji nestaje
Nekada su opančarske radnje postojale u skoro svakom varoškom mestu, a dobar majstor bio je na ceni kao i kovač ili krojač. Danas su opanci od svinjske kože gotovo zaboravljeni, a znanje o njihovoj izradi čuva se tek u ponekom muzeju ili etno radionici. Ipak, oni i dalje ostaju simbol srpske tradicije i jednostavnog života u skladu sa prirodom.
Ovo je najmoćnija moltva za zaštitu dece: Sve majke treba da izgovaraju ove reči svakog dana
Kroz molitvu, izražava svoju brigu i nadu za srećnu i uspešnu budućnost svoje dece, ali i aktivno komuniciraju sa Bogom
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Komentari(0)