Recept za posnu taranu sa prazilukom: Hrana koja miriše na ognjište

Jadranko Žugić

13:00

Gastronomija 0

U danima posta, kad je zima već uzela dan i večeru, domaćice su pravile jednostavna jela koja greju i mirišu na detinjstvo. Tarana sa prazilukom je bila upravo to – topla, tiha i ukusna

tarana sa orasima i medom
Shutterstock

U selima širom Srbije, tarana se nekada pravila kod kuće – sušena, mrvljenja i čuvana u platnenim kesama preko cele godine. Bila je osnova za brzu čorbu, večeru ili doručak, naročito u vreme posta. U kućama gde se znalo šta znači skromnost, ali i red, jedno od najlepših jela bila je tarana sa prazilukom – jednostavna, posna, ali puna ukusa.

Nije se pravila da bi se impresioniralo, već da bi se nahranilo i umirilo. I uvek se kuvala polako, na tihoj vatri, dok praziluk ne zamiriše kroz celu kuću.

Tarana je domaća testenina – mešavina brašna, vode i soli, ponekad sa jajima, ali u posnoj varijanti bez njih. Suši se, rukama mrvi i koristi kad zatreba. Danas je ima i da se kupi, ali domaća još uvek ima dušu.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

U posnoj verziji sa prazilukom koristi se samo nekoliko sastojaka. Ipak, kad se spoje, mirišu na ognjište, na vreme kad je večera bila događaj, a ne brz obrok.

Za pripremu ovog jela potrebno je oko 20 minuta. Praziluk se isecka na kolutove i prži na ulju dok ne omekša. Zatim se dodaje tarana, proprži minut-dva uz mešanje, a potom se sve zaliva toplom vodom. Posoli se, začini po ukusu (može i malo bibera ili tucane paprike), i kuva dok se tarana ne skuva – obično desetak minuta.

Kada je gotova, jelo se ostavi poklopljeno još nekoliko minuta, da „uhvati“. Tarana sa prazilukom se jede topla, iz dubokog tanjira, često uz parče hleba i po tišini.

U nekim krajevima, dodavao se i malo sitno rendani krompir, ako se pravi kao glavna večera. Neki su dodavali i suve začine iz kuće – nanu, bosiljak ili sušeni celer, u zavisnosti od kraja.

Danas, kad je post najčešće stvar izbora, a ne nužnosti, ovakva jela vraćaju u kuhinju skromnost – ali i ukuse koje teško zaboravljaš. Jer tarana sa prazilukom nije samo hrana. To je miris večeri kada napolju počinje da veje, a iznutra neko sipa još jednu kutlaču.

Ako tražiš jelo koje ne traži puno, ali daje sve – skuvaj taranu. Stara je, jednostavna, i ne traži ništa osim vremena i malo tišine.

Komentari(0)

Loading