Evo zašto je glavni grad Srbije dobio ovo neobično ime:

Simbolika nadimka

Rušen i građen ispočetka: Beograd je tokom svoje istorije rušen i ponovo podizan iz pepela preko 40 puta.
Feniks: Mitska ptica koja se rađa iz sopstvenog pepela je idealna metafora za grad koji nikada nije odustao nakon uništenja.
Beli: Ovaj deo nadimka potiče od originalnog slovenskog imena grada (Beograd / Beli grad), koje je dobio po belim zidinama od krečnjaka koje su prve pridošlice ugledale sa reka.

Istorijski kontekst

Geopolitički položaj: Smešten na raskrsnici Istoka i Zapada, grad je vekovima bio meta Kelta, Rimljana, Huna, Vizantijaca, Ugara, Osmanlija i Austrijanaca.
Konstantna obnova: Svaka imperija koja ga je srušila, ubrzo ga je ponovo gradila, ostavljajući slojeve istorije koji se i danas vide na Kalemegdanu.
Kao grad koji je pretrpeo i napade Osmanlija, i viševekovnu okupaciju, i oba svetska rata, i bombardovanje i još mnoge, mnoge nedaće, a svaki put uspeo da se izdigne kao feniks, jasno je svima zašto umesto Beograda na karti nadimaka piše „Beli feniks“. 

Iako sada govorimo o nadimku, lepo je podsetiti se kako je naša prestonica, zapravo, dobila ovo lepo i uzvišeno ime.

Kada pričamo o najstarijim nazivima Beograda, moramo da se vratimo u 3. veku pre nove ere, kada su Kelti, tačnije pleme Skordisci, podigli prvo utvrđeno naselje na mestu današnjeg Kalemegdana. Nazvali su ga Singidunum, što je predstavljalo kombinaciju reči koja je označavala utvrđeno mesto ili grad. Neki istoričari smatraju da prvi deo imena „singi“ ukazuje na povezanost sa rekama, mada tačno značenje ovog naziva još uvek nije sa sigurnošću utvrđeno.

Nakon što su Rimljani preuzeli kontrolu nad ovim područjem, zadržali su keltski naziv ali su grad značajno utvrdili i proširili. Singidunum je postao važna rimska kolonija i vojno uporište na granici carstva. Pod rimskom vlašću grad je napredovao nekoliko vekova, sve do velike seobe naroda kada su ga osvojila i razorila različita plemena.

Ključni trenutak u istoriji imena grada dogodio se dolaskom slovenskih plemena oko 630. godine. Oni su zatekli ostatke nekadašnje vizantijske tvrđave čiji su se beli kameni zidovi isticali na uzvišenju iznad ušća Save u Dunav. Upravo taj prizor belih zidina na grebenu inspirisao je slovenske doseljenike da naselje nazovu Beograd – „beli grad“.