SCENA IZ NOVOG SADA ĆE VAM NATERATI SUZE NA OČI Pesma uličnog pevača i psa rasplakala je Srbiju (VIDEO)
U Novom Sadu, zabeležena je scena u kojoj pas svojim glasom prati uličnog svirača - on je sve vreme sedeo pored umetnika i pevao.
Duša napuštenih pasa, neretko je prazna i sumorna, jer kako bi drugačije izlgledala kada su nedužni i ostavljeni bez igde ikoga. Oni samo traže ljubav i pažnju, a kada im se neko posveti oni znaju da pokažu zahvalnost i to na neverovatan način.
Možda vas zanima:
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
TURCI SU GA ZVALI PALEŽ, A NALAZI SE ODMAH PORED BEOGRADA Kako su se nekad zvali gradovi u Srbiji?
Da je Beograd nekad bio Singidunum, svi znamo. A kako su se nekad zvali gradovi u Srbiji ipak znaju samo meštani istog.
Možda vas zanima:
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
TURCI SU GA ZVALI PALEŽ, A NALAZI SE ODMAH PORED BEOGRADA Kako su se nekad zvali gradovi u Srbiji?
Da je Beograd nekad bio Singidunum, svi znamo. A kako su se nekad zvali gradovi u Srbiji ipak znaju samo meštani istog.
Možda vas zanima:
KRALJ GLUME I BOEMA Ime mu je Petar, a za prezime bi se lako moglo reći da je zasluženo (VIDEO)
Rođen je 4. aprila 1941. godine u Zagrebu, kao sin jedinac oca Đorđa, profesora istorije u gimnaziji, poreklom sa Banije i majke Stanislave, devojački Kocan, profesorke geografije poljsko-ukrajinskog porekla. Početkom Drugog svetskog rata porodica se seli, prvo u Rumu, a potom u Sremsku Mitrovicu gde provodi detinjstvo.
TURCI SU GA ZVALI PALEŽ, A NALAZI SE ODMAH PORED BEOGRADA Kako su se nekad zvali gradovi u Srbiji?
Da je Beograd nekad bio Singidunum, svi znamo. A kako su se nekad zvali gradovi u Srbiji ipak znaju samo meštani istog.
U Novom Sadu, zabeležena je scena u kojoj pas svojim glasom prati uličnog svirača - on je sve vreme sedeo pored umetnika i pevao.
Svakoj noti, posebno se posvetio, a koliko je bio srećan vidi se u snimku.
Snimak se pojavio na Instagram stranici Moj Beograd vesti i postao viralan.
- Ljubav mala
- Podelili tugu, bili su samo neko od komentara.
Pomozite napuštenim životinjama kada se tu prilici, jer naše malo njima znači sve.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
"Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve radili tuđoj ženskoj deci": Od Duška se moglo učiti o roditeljstvu
Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)