- Posle 65. godine ne postoji univerzalna norma težine, a lekari više brinu zbog manjka kilograma nego zbog umerenog viška. Stabilnost težine, mišićna masa i funkcionalnost važniji su od samog broja na vagi.
- Nenamerni gubitak težine u starosti može da znači slabost, padove, sporiji oporavak i druge zdravstvene probleme, pa je razlog za pregled kod lekara.
Celog života su nas učili: višak kilograma je loš, mršavost je dobra. Manji broj na vagi je bolji za srce, zglobove i krvni pritisak.
Ovo generalno važi za pacijenta starijeg od četrdeset godina. Ali posle šezdeset pete godine, slika se toliko menja da mnogi lekari počinju da brinu ne o višku kilograma pacijenta, već o manjku kilograma.
Hajde da pogledamo zašto se to dogodilo i šta se sada smatra razumnom smernicom.
Šta se promenilo sa godinama
Nije stvar u tome da zakoni fiziologije prestaju da važe. Stvar je u tome da nakon određenog uzrasta, drugi rizici dolaze do izražaja.
Telo gubi mišiće. Počevši od oko 40. godine, mišićna masa počinje da opada, a proces se ubrzava sa godinama. To je normalno, ali ima posledice: mišići su odgovorni ne samo za snagu, već i za metabolizam, stabilnost i rezerve resursa tela kada je bolestan.
Težina na vagi prestaje da odražava sastav tela. Osoba može imati istu težinu decenijama, ali se njena unutrašnja mišićna masa smanjuje, a masnoća povećava. Vaga uopšte ne pokazuje ovu promenu.
Rezerva snage se pojavljuje kao posebna vrednost. To je ključ. Starija osoba sa izvesnom težinom može lakše da se nosi sa bolešću, operacijom i hospitalizacijom. Tokom teške bolesti, telo aktivno troši sopstvene resurse – a mršava osoba jednostavno ima manje tih resursa.
Zato studije starijih osoba otkrivaju obrazac koji je u suprotnosti sa opštim mišljenjem: umereno povećana težina u ovom uzrastu često je povezana sa boljim ishodima nego težina na donjoj granici normalnog raspona. Ovaj fenomen se razmatra pod nazivom „paradoks gojaznosti“.
Važno je razumeti da govorimo o umerenoj prekomernoj težini. Teška gojaznost ostaje problem u bilo kom uzrastu i paradoks se na nju ne odnosi.
Opasnosti od male težine u starosti
Svi znaju o rizicima prekomerne težine. Gotovo niko ne zna o rizicima neugojenosti.
- Slabost i padovi. Manje mišića znači lošu ravnotežu i manje snage za održavanje uspravnog položaja. Pad u starosti može biti događaj koji menja život.
- Krhkost kostiju. Mala težina je jedan od faktora rizika za koštano tkivo.
- Bolesti se teže podnose. Telo nema šta da troši.
- Duži oporavak. Nakon operacije ili teške infekcije, mršava, starija osoba se primetno sporije vraća u formu.
- I što je najvažnije: nenamerni gubitak težine je znak upozorenja. Ako težina nestane sama od sebe, bez dijete ili truda, to je nešto o čemu bi svakako trebalo da razgovarate sa svojim lekarom bez odlaganja. Ovo posebno važi ako ste značajno izgubili težinu tokom nekoliko meseci.
Mnogi stariji ljudi, naprotiv, raduju se: „Izgubio sam težinu, baš kao u mladosti.“ Ali ovo može biti prvi znak problema koji treba rešiti.
Zašto težina nestaje neprimećeno?
Nekoliko svakodnevnih razloga koji se akumuliraju.
- Ukus i miris postaju prigušeni. Hrana postaje bljutava, apetit se smanjuje — osoba jede manje, a da to i ne primećuje.
- Problemi sa zubima. Žvakanje je teško ili bolno, a meso, sveže povrće i voće — najhranjivije namirnice — nestaju iz ishrane.
- Nema pomoć u kuhinji. Ljudi koji žive sami često prestanu da kuvaju kako treba i pribegavaju čaju i sendviču.
- Manje kretanja znači manje apetita. To je začarani krug: manje se krećete, ne jedete, slabite, još manje se krećete.
- Neka stanja i lekovi utiču na apetit. Ovo je tema za razgovor sa lekarom, a ne za donošenje nezavisnih procena.
Šta bi sada trebalo smatrati referentnom tačkom?
Važno je ovde biti precizan.
Ne postoji univerzalna „norma težine posle 65. godine“. Opšteprihvaćeno je da donja granica treba da bude viša za starije osobe nego za mlađe, i da su iznenadne fluktuacije u bilo kom smeru više zabrinjavajuće nego stabilna brojka.
Tri stvari su mnogo važnije od samog broja:
- Prvo: stabilnost. Težina koja godinama ostaje ista je bolja od one koja varira. Zato je korisno redovno se meriti – jednom mesečno je dovoljno – i beležiti svoju težinu. Tada ćete rano primetiti sve promene.
- Drugo: sastav tela, a ne masa. Održavanje mišića je važnije od gubitka težine. Osoba sa istom težinom, ali većom mišićnom masom je u boljem položaju.
- Treće: funkcija. Možete li ustati sa stolice bez upotrebe ruku? Preći određenu udaljenost? Nositi torbu? Otvoriti konzervu? Ovo vam govori više o vašem stanju nego vaga.
Šta da se radi?
Ne gubite težinu posle 65. godine sami. Ako zaista morate da smršate, to treba da radite pod lekarskim nadzorom i uz odobrenje lekara. Neželjene dijete u ovim godinama prvenstveno gube mišiće, a ne masnoću, što znači da rade protiv vas.
- Pratite unos proteina. Mišići se ne mogu izgraditi bez dovoljno proteina. Meso, riba, jaja, sveži sir i mahunarke — potrebe za proteinima se ne smanjuju sa godinama, već se povećavaju. O konkretnim količinama treba razgovarati sa lekarom, posebno ako imate bolest bubrega.
- Krećite se snagom mišića. Samo hodanje nije dovoljno za održavanje mišićne mase. Vežbe otpora su neophodne - čak i jednostavne: ustajanje sa stolice, podizanje teladi ili dizanje lakih tegova. Najbolje je početi nakon konsultacije sa lekarom, posebno ako imate problema sa srcem ili zglobovima.
- Proverite zube. Zvuči obično, ali ovo je jedan od glavnih uzroka neuhranjenosti u starosti.
- Izmerite se i zapišite to. Jedan broj mesečno u svesku — i primetićete trend mnogo pre nego što ga bilo ko drugi uoči.
- Obratite pažnju na svoje starije rođake. Ako su vam baka ili otac primetno smršali poslednjih meseci, to nije znak starosti i nije razlog za slavlje. To je razlog da posetite lekara.
(dzen.ru)
Komentari (0)