Na svega nekoliko desetina minuta od centra Beograda nalazi se Crveni breg, nekadašnji rudnik olova i cinka u čijoj je rudi bilo i srebra. Danas je ovo svojevrsni rudarski vremeplov i školski rudnik u vlasništvu Rudarsko-geološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Istorija Crvenog brega seže mnogo dalje nego što bi se moglo pretpostaviti. Istraživanja rudišta počela su još 1870. godine, dok su ozbiljnija istraživanja počela 1886. godine. Rudnik je kroz istoriju više puta otvaran i zatvaran, a posebno intenzivna eksploatacija odvijala se početkom 20. veka i tokom Prvog svetskog rata.
A onda dolazimo do podatka koji zvuči gotovo nestvarno kada znamo da se sve ovo nalazi na Avali. Godine 1915. u rudniku je radilo čak 700 ljudi. Godinu dana kasnije broj zaposlenih bio je oko 400, od čega je 120 radilo direktno u jami.
Rudnik je ponovo otvoren 1948. godine, a eksploatacija je trajala do 1953. godine, kada je proizvodnja definitivno obustavljena. Umesto da bude potpuno zaboravljen i napušten, Crveni breg je tada dobio novu ulogu. Predat je Rudarsko-geološkom fakultetu i pretvoren u školski rudnik, odnosno nastavni poligon na kojem studenti mogu da uče kako izgleda pravi podzemni rudarski prostor.
I tu je priča posebno zanimljiva. Rudnik je imao više nivoa, odnosno horizonata, a danas se za potrebe nastave koristi deo drugog horizonta. Prema podacima Rudarsko-geološkog fakulteta, donji delovi su vremenom poplavljeni, dok je deo rudnika i dalje prohodan. U podzemlju je temperatura oko 12 stepeni tokom cele godine, bez obzira na to da li je napolju letnjih 35 ili zimski minus.
Crveni breg je zanimljiv i zbog mnogo starije rudarske prošlosti Avale. Tragovi rudarskih aktivnosti na ovom području sežu sve do antičkog perioda, a istraživanja ukazuju na to da su se na Avali eksploatisale rude olova, cinka i srebra. U samom rudniku postoje i tragovi starijih rudarskih radova.
Danas Crveni breg nije klasična turistička atrakcija koja je svakog dana otvorena za posetioce. Obilasci se organizuju uz najavu, a rudnik je pre svega nastavna baza fakulteta. Kada se posetiocima omogući ulazak, podzemni obilazak nije baš u fazonu „siđemo na brzinu da bacimo pogled“. Dobijaju se šlem i zaštitna oprema, a onda se ulazi u prostor u kojem su nekada svakodnevno radili rudari.
Zanimljivo je i da je Rudarsko-geološki fakultet godinama radio na tome da Crveni breg dobije širu turističku funkciju, uključujući i ideju o muzeju rudarstva. U okviru ranijih obilazaka posetioci su mogli da vide i staru upravnu zgradu i rudarske eksponate, dok je deo jame bio uređen za obilaske.
Dakle, sledeći put kada krenete na Avalu, možda nemojte samo da gledate šta se nalazi iznad vas. Ispod zemlje se krije deo istorije Beograda koji je nekada zapošljavao stotine ljudi, a danas služi studentima da uče zanat svojih prethodnika.
I da, sasvim je moguće da ste do sada prošli pored njega, a da niste ni znali da Beograd ima rudnik.
(Citymagazine)
Komentari (0)