Glumački svet nekadašnje Jugoslavije je pun velikih imena koja su ostavila neizbrisiv trag na filmu, televiziji i pozorišnim daskama.
Među umetnicama koje su osvojile publiku svojim talentom, ali i posebnom pojavom, bila je i Ljubica Jović, čija je karijera trajala decenijama, a koja i danas, u poznim godinama, ostaje posvećena umetnosti.
Iako je sasvim slučajno zakoračila u svet glume, upravo je tu pronašla svoj životni poziv. Tokom bogate karijere igrala je u brojnim značajnim ostvarenjima, a publika je pamti po ulogama u serijama i filmovima koji su obeležili televiziju prostora bivše Jugoslavije.
Gledaoci su je poslednjih godina imali priliku da vide u serijama poput "Kud puklo da puklo", "Ponos Ratkajevih" i "Najbolje godine", dok je ranije ostvarila zapažene uloge u projektima kao što su "U registraturi", "Fiškal", "Gorčina u grlu" i mnogim drugim televizijskim dramama i filmovima snimanim tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina.
Ipak, pozorište je zauzimalo posebno mesto u karijeri Ljubice Jović i umetničkom životu jer je scenu i neposredan kontakt s publikom smatrala najvećom vrednošću glume.
Rođena je 20. aprila 1936. godine u Banjaluci, a školovala se u Karlovcu, gde je završila gimnaziju, dok su Ljubičini prvi koraci u glumi vezani su za Omladinski studio Karlovačkog kazališta.
Tamo je dobila svoju prvu ulogu – Majku Til u predstavi "Plava ptica". Nakon toga nastavila je obrazovanje na Kazališnoj akademiji u Zagrebu, a po završetku studija postala je članica Zagrebačkog dramskog kazališta.
– Prošla sam sve faze razvoja televizije od samih početaka 1956, kad su sve emisije godinama išle uživo. To je zahtevalo temeljne pripreme i odlično znanje teksta, fiksiranje detalja na kadriranju s tri kamere elektronike. Tad su sve emisije i serije rađene, naravno, u crno-beloj tehnici. "U registraturi" bila je prva serija snimana u koloru. Dakle, promene do danas su ogromne – istakla je.
Ipak, zanimljivo je da gluma nikada nije bila njen san iz detinjstva, niti nešto čemu je od najranijih dana težila.
– Ja nikad nisam bila od onih devojaka za koje je poziv glumice predmet njihovih snova. Meni se pozorište jednostavno svidelo već posle prvog susreta s njim – rekla je Ljubica Jović u intervjuu za "Filmski svet" 1959. godine.
Tom prilikom otkrila je i da veliku zahvalnost duguje reditelju Georgiju Paru, koji je primetio njen talenat dok je recitovala i pozvao je da se priključi Omladinskom studiju.
Komentari (0)