Hrišćanski vernici 23. avgusta slave Svetog Lavrentija, svetitelja iz 3. veka koji je bio arhiđakon Rimske hrišćanske zajednice u vreme jednog od najvećih progona vernika. Bio je učenik i blizak saradnik sa papom Sikstom, a kad je papa postavljen na čelo hrišćanske zajednice potonji svetitelj Lavrentije bio je rukopoložen za đakona.

Svetitelj Lavrentije poštovan je i u rimokatoličkoj i u pravoslavnoj crkvi. Kako je vodio računa o crkvenim spisima, smatra se zaštitnikom arhivista i bibliotekara, a u pravoslavnoj ikonografiji prikazan je u đakonskoj odeždi kako drži kovčeg u ruci, što simbolizuje čuvanje crkvenog blaga. Kako je i u poslednjim časovima života ostao vedrog duha, neki Svetog Lavrentija smatraju zaštitnikom komičara. Postoji verovanje da je zbog toga dan Svetog Lavrentija dan za šalu kad se treba što više smejati, jer će to goditi i ovom svetitelju.

Postoji još jedan zanimljiv običaj vezan za dan Svetog Lavrentija. Budući da se obeležava u avgustu, mesecu koji je poznat po kišama meteora koje ulepšavaju nebo, naši stari su od davnina govorili da su to zapravo “suze Svetog Lavrentija”. Veruje se da svako ko uveče pogleda u nebo i vidi zvezdu padalicu, može tražiti od ovog svetitelja ispunjenje želje.