Česma bez imena, ali sa istorijom
Ova česma nema zvaničan naziv. Meštani je jednostavno zovu „ona kod Ploča“. Njena voda se koristi decenijama, pretežno leti, jer tada dobija najosvežavajući ukus. No, oni koji su pažljiviji, tvrde da svake sezone voda ima drugačiji miris, temperaturu i ukus — nekad je slatkasta, nekad blago kisela, a u jesen čak pomalo zemljana, ali uvek prijatna.

Kako su to prvi primetili stari ribari
Još sredinom 20. veka, stari ribari sa Dunava počeli su da nose vodu sa te česme na čamce. Pričali su da im „prija za želudac kad je zima“, dok leti „podseća na sneg“. Njihove žene su je koristile za spravljanje zimnice jer su tvrdile da kiseli krastavci iz ove vode ne „kvaču“ kao iz bunara.

Geolozi nisu našli odgovor
Tokom istraživanja terena 1990-ih, jedan tim geologa iz Beograda ispitao je vodu sa ove česme. Zaključili su da sastav varira u tragovima minerala kroz godinu, ali bez velikih odstupanja. Zvanično objašnjenje ne postoji, ali se pretpostavlja da voda prolazi kroz slojevite krečnjačke pukotine koje reaguju na promene temperature i vlažnosti tla.

Česma koja se prenosi pričom, ne mapom
Ono što ovu česmu čini posebnom jeste i to što je nema na nijednoj zvaničnoj mapi izvora. Do nje vode koraci onih koji su odrastali u Milanovcu, pa kad dođete kao turista, morate nekoga da pitate. Tada nastupa ona čuvena srpska gostoljubivost: „Aaa, česma? Ajde, vodiću te, nećeš naći sam.“

Mesto za predah i čudo u čaši
Danas, stariji sugrađani još uvek donose flaše i balone, dok mlađi ponekad zastanu iz znatiželje. Voda se i dalje menja, tiho i nenametljivo, kako se menja i priroda. U vremenu veštačkih aroma, filtriranja i plastike, ova česma ostaje svedok snage prirode — nenametljiv, ali moćan.