Svedočenje o mestu koje više ne prima posetioce
Ulaz u ovu prostoriju danas nije dostupan javnosti. Zatvoren je gvozdenim vratima i zaključan, a ključevi su u vlasništvu crkvene uprave. Ipak, kroz decenije su brojni posetioci, istraživači i meštani svedočili o tome da su se u toj prostoriji nalazili ostaci klupa, starih ikona, kao i znakovi da je mesto bilo korišćeno za izdvajanje zaraženih tokom epidemije kuge i kolere u 18. i 19. veku.

Priče koje čuvaju sveštenici i vreme
Po usmenim predanjima, tokom velikih bolesti koje su pogađale grad, zaraženi vernici i siromašni su se smeštali u ovu prostoriju, kako ne bi širili zarazu. Tamo bi dobijali vodu i hranu kroz otvor u zidu. Neki su se oporavljali, ali mnogi nisu. Preminuli su, a njihova tela su, kako se veruje, često ostajala danima bez sahrane, jer niko nije smeo da im priđe. Zbog toga su kasnije zidovi okrečeni u belo, a prostor zapečaćen.

Zidovi koji pamte i bez reči govore
Danas su zidovi ove prostorije suvi, ali hladni i puni vlage, a malter se ljušti na mestima gde su ruke ostavljale tragove. Na jednoj strani još uvek stoji drveni krst zakucan u zid, koji je, prema verovanju, poslednji postavio đakon pred zatvaranje prostora za javnost. Meštani kažu da se oseća drugačiji miris kada se vrata otvore, i da se tišina u toj prostoriji ne može uporediti ni sa čim drugim.

Zašto se ne govori mnogo o njoj
Zbog osetljivosti teme i duhovnog značaja crkve, sveštenici danas retko govore o ovom delu hrama. Ne postoji zvanična tabla, brošura ili vodič koji spominje ovu prostoriju. Ipak, u crkvenim arhivama postoje zapisi koji svedoče o njenoj upotrebi kao karantina i mesta molitve za umiruće. Stariji sveštenici je nazivaju jednostavno "onaj deo ispod" i iz poštovanja ne ulaze bez potrebe.

Tiha opomena u centru grada
Iako zatvorena, podzemna prostorija Crkve Svetog Đorđa ostaje svedok vremena kada je vera bila poslednje utočište obolelih, a crkveni zidovi pružali više od duhovne utehe. U svetu koji zaboravlja prošlost, ovakva mesta nas podsećaju koliko su hrabrost i briga za bližnje duboko ukorenjeni u našem narodu.