Prvi dan jeseni obično je 22. ili 23. septembar, a otkud ova zabluda za 21. septembar govori nam Branko Simonović, popularizator astronomije iz Astronomskog društva "Ruđer Bošković".
- Stvar nije trivijalna, niti isključiva, navika postoji da se jesen gleda na astronomski način - kaže Branko Simonović.
Inercija u narodu nastaje jer ne razlikujemo različite pristupe - postoje klasični, geometrija neba, solarno - orijentisani, klimatološki tj. meteorološki i svi su motivisani različitim razlozima kako se gleda na sama godišnja doba.
- Astronomski način: Ovo je jedini apsolutni, matematički pristup. Jesen ne posmatra kao ceo dan, već kao tačnu sekundu u kojoj centar Sunčevog diska preseca nebeski ekvator i prelazi sa severne na južnu nebesku hemisferu. Zbog precesije (klimanja Zemljine ose), uticaja gravitacije Meseca i kretanja po elipsi, ovaj trenutak ne pada uvek u isto vreme, pa jesen astronomski varira između 22. i 23. septembra (izuzetno 21. ili 24.).
- Klasični pristup: Ovo je način na koji ljudska civilizacija vekovima praktično računa vreme. Zasnovan je na konceptu ekvinocija (ravnodnevnice) — viziji dana u kom obdanica i noć traju podjednako, po 12 sati. Ipak, zbog optičke varke (naša atmosfera prelama svetlost i "podiže" lik Sunca iznad horizonta), na sam dan geometrijskog početka jeseni dan traje oko 8 minuta duže od noći. Pravo izjednačenje dana i noći dešava se tek 2-3 dana kasnije.
- Solarno-orijentisani pristup: Zastupljen u drevnim keltskim, kineskim i staroevropskim tradicijama, ovaj model ne posmatra ravnodnevnicu kao početak, već kao sredinu godišnjeg doba. Razlog za to je količina sunčeve svetlosti, pošto obdanica počinje uočljivo da krati još u avgustu, po ovom sistemu jesen počinje početkom avgusta, dok je jesenja ravnodnevnica u septembru njen sam vrhunac.
- Klimatološki pristup: Ovo je čisto praktičan, inženjerski model kreiran radi lakšeg praćenja statistike, vremenskih nepogoda i klimatskih promena. Meteorolozi ne čekaju zvezde ni geometriju neba, već godinu dele na četiri jednaka bloka od po tri cela meseca. Po ovom principu, jesen uvek fiksno počinje 1. septembra i traje do 30. novembra.
Tri sumraka tokom jeseni
Po opštem prikazu pregleda jeseni Branka Simonovića razlikujemo tri sumraka. Prvo što nastupa od zalaska do trenutka kada Sunce dosegne 6 stepeni ispod horizonta. Tada svetlost neba više nije dovoljna za obavljanje poslova napolju, pa se tada pali ulična rasveta, to je građanski sumrak.
Posle njega, do visine od -12 stepeni nastupa nautički sumrak. Tada se na pučini vide zvezde neophodne za navigaciju, a svakako se do njegovog kraja pojave najsjajnije zvezde na nebu. Na kraju, dolazi astronomski sumrak, koji prestaje kada je Sunce već na dalekih 18 stepeni ispod horizonta! Na njegovom početku prestaje značajan uticaj Sunčeve svetlosti na nebo, i može se početi sa astronomskim radom. Iza toga nastupa mrkla noć.
Komentari (0)