Nalazi se u ulici Gospodar Jevremovoj 11, a uz džamiju se nalazi i medresa, verska srednja škola.
Beogradska Bajrakli džamija sagrađena je oko 1575. godine, kao jedna od 273 džamije i mesdžida (posebne islamske bogomolje), koliko ih je u tursko doba bilo u Beogradu. Prvobitno se zvala Čohadži-džamija, po zadužbinaru, trgovcu čohom Hadži-Aliji. U vreme austrijske vladavine (1717-1739) pretvorena je u katoličku crkvu, kada je i srušen najveći broj beogradskih džamija.
View this post on Instagram
Po povratku Turaka ponovo je postala džamija. Husein-beg, pomoćnik glavnog turskog zapovednika Ali-paše, obnovio je bogomolju 1741. godine, pa se neko vreme zvala Husein-begova ili Husein-ćehajina džamija. Krajem 18. veka nazvana je Bajrakli-džamija, po barjaku koji se na njoj isticao kao znak za jednovremeni početak molitve u svim džamijama. Posle obnove u 19. veku, koju su preduzeli srpski knezovi, postaje glavna gradska džamija.
Nalazi se u ulici Gospodar Jevremovoj 11, a uz džamiju se nalazi i medresa, verska srednja škola. Od nekadašnjih islamskih bogomolja ona je jedini sačuvani i aktivni objekat islamske verske arhitekture u Beogradu. Nalazi se na padini prema Dunavu, u blizini raskršća sa Ulicom kralja Petra. Nekada je dominirala u ambijentu pretežno niskih prizemnih kuća prometne trgovačke i zanatlijske četvrti beogradske varoši Zereka.
View this post on Instagram
Od osmanlijskog putopisca Evlije Čelebije očuvani su opisi Beograda 17. veka, u kojima je slikovito dočaran izgled grada u periodu turske vladavine, sa raznolikim objektima islamske arhitekture. Bajrakli džamiju su u drugoj polovini 19. veka opisivali istoričari i putopisci Konstantin Jireček, Đuzepe Barbanti Brodano, kao i arheolog i etnolog Feliks Kanic. Pretpostavlja se da je današnja Bajrakli džamija izgrađena na mestu starijeg mesdžida, najverovatnije u drugoj polovini 17. veka, kao zadužbina turskog vladara sultana Sulejmana Drugog.
U 19. veku su je obnavljali vladari iz dinastije Obrenović, knez Mihailo i kralj Aleksandar Obrenović: Mihailo Obrenović naložio je 1868. godine ministru prosvete i crkvenih dela da izabere jednu od postojećih džamija i osposobi je za obavljanje muslimanskih verskih obreda, kada je osim džamije popravljena i dvorišna zgrada uz nju. Ukazom kneza Mihaila iz maja 1868. godine ovlašćen je bio ministar prosvete i crkvenih dela da „izdaje hodži po 240, a mujezinu 120 talira godišnje“, a službenici džamije su se izdržavali i zahvaljujući prihodima od nepokretnosti – vakufskih dobara. Prvi imam i mujezin u Bajrakli džamiji postavljeni su iste 1868. godine.
View this post on Instagram
Između dva svetska rata džamiju je obnavljala i Opština grada Beograda, kada je 1935. godine prvi put zaštićena Uredbom o zaštiti beogradskih starina. Restauraciju su izvodili nekoliko puta i nakon Drugog svetskog rata Narodni odbor grada Beograda i Zavod za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture, a od sredine šezdesetih godina 20. veka i Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Posle novijih oštećenja 2004. izvedeni su konzervatorski radovi na sanaciji i restauraciji kamene fasade s obnovom prozorskih otvora.
Arhitektura džamije pripada tipu jednoprostorne kubične građevine s kupolom i minaretom. Masivnih zidova i sa malo otvora, građena je od kamena, a neki segmenti izvedeni su u opeci i kamenu. Građevina je kvadratne osnove, dok osmostranu kupolu nose istočnjački potkupolni lukovi i niše – trompe, sa skromnom dekoracijom konzola. Neujednačen je broj prozorskih otvora na fasadama, dok se po jedan nalazi na svakoj strani tambura kupole.
Potkupolni nosači i svi otvori na građevini završavaju se karakteristično orijentalnim prelomljenim lukovima. Sa spoljne severozapadne strane postavljeno je minare – uska kula kupastog krova, s kružnom terasom pri vrhu, sa koje mujezin poziva vernike na molitvu. Naspram ulaza, u unutrašnjosti džamije, nalazi se najsvetiji prostor – mihrab, plitka niša s raskošnim ukrasom svoda, postavljena u pravcu svetog grada Meke ka jugoistoku, dok je uzdignuta drvena propovedaonica (minber ili mimbar) postavljena desno od mihraba, u jugozapadnom uglu. Nad ulazom je drvena galerija (mahfil) sa koje se dospeva i do šerefe, terase na minaretu.
View this post on Instagram
Unutrašnja dekoracija džamije je veoma skromna. Zidovi su neomalterisani sa plitkim profilacijama, retkim stilizovanim floralnim i geometrizovanim motivima i kaligrafskim natpisima stihova iz muslimanske svete knjige Kuran, zatim imenima prvih pravednih verskih poglavara kalifa, kao i božjih veličanstvenih osobina i imena, ispisanih arapskim pismom na posebno ukrašenim rezbarenim pločama levhama.
Pred ulazom u džamiju postojao je i zasvedeni arkadni trem sa tri manje kupole. U dvorištu se nalazi česma za molitveno umivanje, kao i verska škola (medresa) s bibliotekom. Bajrakli džamija predstavlja glavni islamski kulturni centar u Beogradu. Danas je pomalo skrivena u ambijentu viših stambenih objekata u Gospodar Jevremovoj ulici.
Zbog starine, retkosti, očuvanosti izvorne namene, kao i reprezentativnosti verske arhitekture i islamske kulture stavljena je 1946. godine pod zaštitu države kao spomenik kulture, a 1979. utvrđena za kulturno dobro od velikog značaja.
(IZVOR:alo.rs)
Legenda o Lepteriji: Sokobanjski biser krije tajnu nesrećne ljubavi srpskog Romea i Julije!
Njihova ljubav bila je velika i snažna koliko i rat između njihovih porodica. Očevi, zapovednici, borili su se oko poseda i nisu dozvoljavali njihovu vezu
Svake godine kuće pocrvene u celom selu: Donju Lokošnicu krasi najukusnija dekoracija!
Već u septembru celo selo nadomak Leskovca pocrveni od preko 150.000 ručno nizane paprike koja se suši po zidovima kuća
IDEALNO ZA PRAZNIKE Ovo mesto u SRBIJI JE BILO REZIDENCIJA RIMSKOG CARA koju je nazvao po MAJČINOM imenu!
Gamzigrad je arheološko nalazište antičke rimske carske palate Feliks Romulijane (lat. Felix Romuliana) koje se od 29. juna 2007. nalazi na UNESKO-voj listi svetske baštine.
Zlatibor dobija još jedno jezero u srcu planine
Nakon jezera na Kraljevom trgu i Ribničkog jezera srcu planine, Zlatibor dobija još jednu vodenu atrkaciju.
DRAGULJ U SRCU SRBIJE Vodena pećina koju MORATE videti, speleolozi su istražili samo njenih prvih 200 metara, za ostatak se čekaju ronioci (FOTO)
Arilje - Iako nije poznata kao Tara i Uvac, reka Panjica koja protiče kroz sela u blizini Arilja pravi je turistički biser koji je od strane posetilaca prepoznat tek pre nekoliko godina, kada su se usled pandemije mnogi upustili u istraživanje predela u Srbiji. Doboko usečen kanjon jedan je od najlepših u ovom kraju i predstavlja pravo blago očuvane, netaknute prirode. Kroz tok Panjice vodi vas staza dugačka oko 1.000 metara, a sve one koji se odluče da je prepešače na samom kraju očekuje nagrada, jer se tu nalazi jedinstvena Vodena pećina.
Komentari(0)