
Srpska PRINCEZA sa najneobičnijim imenom: Niko u istoriji se nije tako zvao
Ćerka Milutina Nemanjića i Jelisavete Arpad je imala jako neobično ime
Ćerka Milutina Nemanjića i Jelisavete Arpad je imala jako neobično ime
Još više je godila činjenica da je bila ćerka cara Jovana II Asena, koji je u to vreme bio najmoćniji vladar u istočnopravoslavnom svetu, vladar tadašnje Bugarske.
U Srbiji su za vreme Nemanjića na trpezi bili i plodovi mora, razne vrste ribe, ali i voće poput bresaka.
Prva proterana vladarka Srbije. Sudbina prve strane princeze na dvoru Nemanjića.
Sa njim je prekinuta loza Nemanjića i počelo je stradanje srpskog naroda.
Ovo mesto vraća vas u srednji vek, u doba Nemanjića.
Jovan Uroš Nemanjić je bio sin cara Romeja i Srba i cele Albanije Simeona Nemanjića.
Suprug joj je bio Nemаnjа, veliki župаn, rodonаčelnik loze Nemаnjićа. Sinove, Vukаnа, Stefаnа i Rаstkа, učilа je knjizi i veri. O njoj ostаde zаpisаno dа je bilа „punа dobrih delа kаo biserа i drаgog kаmenjа“ i dа je „tvorilа ugodnа delа pred Gospodom, u domu mužа svojegа.“ Zаmonаšilа se istog dаnа kаd se krune odrekаo i u mаnаstir stupio njen muž, „rаzdаv imаnje svoje ubogimа“. I dаno joj bi ime Anаstаsijа, prepodobnoj.
Neke od ćerki srpskih vladara mahom su, kroz istoriju, bile zaboravljane, a o njima su ostala samo retka, usputna svedočanstva. Svakako ono što se pamtilo, bila su njihova neobična imena, a svako od njih imalo je svoju simboliku.
Jedni kazuju da su za vreme građenja manastira Žiče tu stanovali mnogi radnici, koji su bili zapošljeni na građevini. Radnička naseobina je bila velika i uređena, „gotovo selo“. Po drugima su tu bile kuhinje za radnike koji su gradili manastir Žiču i tu se „gotovilo“ jelo za njih. Treći kazuju da su stanovnici, koji su živeli na manastirskoj zemlji, bili dužni da čuvaju manastir, pa, pošto su bili oslobođeni mnogih „rabota“, malo su radili, „bili gotovani“ i otuda ime selu.
Srpska trobojka neodvojivi je deo identiteta našeg naroda i uz, male promene, postoji već vekovima. Međutim, mali broj ljudi zna da prva zastava za koju sigurno znamo da su je koristili naši vladari uopšte nije imala tri boje.
Od župana Stefana Nemanje i Stefana Prvovenčanog, preko Stefana Dragutina i Stefana Dečanskog, pa do Stefana Dušana i Stefana Uroša... sve ukupno 11 vladara iz srednjovekovne srpske dinastije Nemanjića koji su se zvali Stefan i NIJEDAN kome je to bilo PRAVO IME!
Pretpostavlja se da potiče iz prednemanjićke ere ili je podignut na samom početku njihove vladavine Nemanjića, krajem XII veka
Prema izvorima i potonjoj istorijskoj literaturi uvreženo je mišljenje da je Sveti prvomučenik i arhiđakon Stefan bio krsna slava dinastije Nemanjića. Na zapadu je, još od vremena Merovinga i Karolinga (5-10, vek), Sveti Stefan smatran za Svetitelja zaštitnika hrišćanskih vladara.
Godine 1268. srpski kralj Uroš zarobljen je u sukobu sa ugarskim kraljem Belom IV.
Manastir podignut na temeljima drevne svetinje, a čuva nadgrobne ploče starije od Nemanjića