SPC danas obeležava crkvenu Novu godinu: Na ovaj dan nema proslave i evo šta treba vernici da urade
Kada govorimo o dočeku Nove godine, u Srbiji je običaj da slavimo 31. decembra po gregorijanskom, a zatim i 13. januara po julijanskom kalendaru.
Kada govorimo o dočeku Nove godine, u Srbiji je običaj da slavimo 31. decembra po gregorijanskom, a zatim i 13. januara po julijanskom kalendaru.
Kopriva, biljka koju mnogi smatraju korovom, vekovima je bila dragocen sastojak srpske kuhinje i narodne medicine. U rano proleće, dok priroda tek buja, mladi listovi koprive pretvarali su se u ukusno varivo koje je hranilo i jačalo organizam. Ovo starinsko jelo danas se vraća na trpeze kao simbol zdrave i jednostavne ishrane.
Mesec je oduvek bio izvor nadahnuća, tajni i verovanja. Srpski narod je kroz vekove pratio njegove mene i na osnovu njih predviđao vreme, rod useva, zdravlje i sudbinu. Iako danas vreme proričemo uz pomoć prognoza i satelita, stara narodna znanja o Mesecu i dalje se prepričavaju i pamte.
Srpska kafana nije samo prostor za obedovanje i druženje – ona je vekovima bila mesto okupljanja, dogovora i stvaranja. U kafanama su se donosile važne odluke, pisale pesme, pevale sevdalinke i guslarske pesme, a mnogi naši umetnici, političari i boemi upravo su u njima pronalazili inspiraciju.
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.
Gvozdena kapija, ili Đerdapska klisura, jedan je od najimpozantnijih prirodnih fenomena na Dunavu. Prostire se na oko 100 kilometara duž granice Srbije i Rumunije i vekovima je bila simbol prirodne moći, ali i prepreka ljudima i vojskama. Ovde se Dunav sužava, postaje najdublji i najdramatičniji, a stene planine Miroč nadvijaju se nad rekom kao prirodni bedemi.
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Kneginja Persida Karađorđević je upamćena kao velika i uticajna žena, kao ličnost za sebe. Bila je ćerka vojvode Jevrema Nenadovića, supruga kneza Aleksandra Karađorđevića i majka kralja Petra Prvog
Činjenica da je Josif Runjanin bio pravoslavni Srbin često se zanemaruje ili osporava, a njegovo ime se u Hrvatskoj neretko menja u u Josip.
Veliko prijateljstvo između legendarnog glumca i slavnog reditelja s vremenom je postalo još čvršće.
Poseta očaravajućem planinskom selu Zaovine
Ova pogača se priprema za manje od pola sata, sa sastojcima koje sigurno već imate u kuhinji.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Polaganje pojasa Presvete Bogorodice. Po Uspeniju Bogorodičinom, Sveti Toma u njenom grobu pronađe samo pojas, koji je čuvao kao najveću relikviju do kraja života. Kasnije je taj pojas u kovčegu prenesen u Carigrad.
Tarana supa, nekada nezaobilazna na srpskim trpezama, danas je gotovo iščezla iz svakodnevne kuhinje. Pravljena od jednostavnih sastojaka – brašna, jaja i malo soli – tarana je bila sinonim za domaću testeninu koja se čuvala u tegli i koristila kada zatreba. Miris ove supe i danas budi nostalgiju i podseća na detinjstvo u kućama naših baka.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Među svim vladarima srednjovekovne Srbije, retko ko se ističe kao despot Stefan Lazarević (1377–1427). Sin kneza Lazara i kneginje Milice, naslednik Kosovske tradicije i poslednji veliki vitez srpske srednjovekovne države, Stefan je ostavio neizbrisiv trag u istoriji i kulturi. Njegova vladavina bila je most između izgubljenog carstva Nemanjića i buduće borbe za opstanak pod Osmanlijama.
Na strmoj vulkanskoj kupi iznad reke Ibar, uzdiže se tvrđava Zvečan – jedan od najstarijih i najznačajnijih srednjovekovnih gradova Srbije. Kao strateško uporište i kraljevski dvor Nemanjića, Zvečan je bio svedok uspona srpske države, ali i burnih borbi koje su oblikovale našu istoriju.