Simptomi zavise od mesta na kojem je bolest nastala, njenog tipa i stadijuma. Među mogućim upozoravajućim znacima nalaze se neobjašnjiv gubitak telesne težine, dugotrajan umor, pojava nove kvržice ili otoka, neuobičajena krvarenja, uporan kašalj i promene u pražnjenju creva. Ipak, ovi simptomi mogu da budu povezani i sa brojnim drugim, mnogo češćim stanjima, pa sami po sebi ne znače da osoba ima rak.
Poseban problem predstavlja činjenica da se bolest ponekad otkrije tek kada se već proširila izvan organa u kojem je nastala. U takvim situacijama lečenje može da bude složenije, a mogućnosti zavise od vrste tumora, njegovog proširenja i opšteg zdravstvenog stanja pacijenta.
Zbog toga je važno da se obratite lekaru ukoliko promene u organizmu traju, ponavljaju se ili nemaju jasno objašnjenje. Za određene vrste raka postoje i organizovani programi skrininga, odnosno pregledi namenjeni otkrivanju bolesti ili promena koje joj mogu da prethode kod osoba koje nemaju simptome.
Nastanak raka najčešće ne može da se objasni jednim uzrokom. U pitanju je složen proces na koji mogu da utiču nasleđe, starenje, životne navike, izloženost štetnim materijama i pojedine infekcije.
Među poznatim faktorima rizika nalaze se konzumiranje alkohola, prekomerna telesna masa, fizička neaktivnost, nezdrava ishrana i zagađenje vazduha. Određene infekcije, uključujući infekcije virusima hepatitisa B i C i humanim papiloma virusom (HPV), takođe su povezane sa povećanim rizikom od pojedinih vrsta raka.
To, međutim, ne znači da će svaka osoba izložena nekom od ovih faktora razviti bolest, niti da se rak javlja isključivo kod ljudi koji imaju nezdrave navike. Rizik zavisi od kombinacije različitih okolnosti, a kod nekih pacijenata ne može da se utvrdi jedan konkretan uzrok.
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, značajan deo slučajeva raka mogao bi da se spreči smanjenjem izloženosti poznatim faktorima rizika i primenom dostupnih mera prevencije. Redovna fizička aktivnost, održavanje zdrave telesne mase, uravnotežena ishrana i odgovarajuća vakcinacija mogu da doprinesu smanjenju rizika od određenih malignih bolesti.
Da li je rak danas izlečiv?
Dijagnoza raka ne znači nužno da je bolest neizlečiva. Napredak medicine omogućio je bolje otkrivanje brojnih malignih bolesti, preciznije određivanje njihovog tipa i stadijuma, kao i razvoj različitih načina lečenja.
U zavisnosti od vrste raka i stanja pacijenta, terapija može da uključuje operaciju, zračenje, hemioterapiju, hormonsku terapiju, ciljane lekove ili imunoterapiju. Kod nekih tumora je moguće potpuno izlečenje, naročito kada se bolest otkrije u ranom stadijumu i kada je dostupno odgovarajuće lečenje. Kod drugih, cilj može biti dugotrajna kontrola bolesti, ublažavanje simptoma i očuvanje kvaliteta života.
Ishod ne zavisi samo od toga koliko je tumor veliki, već i od njegovog biološkog tipa, mesta nastanka, proširenosti i odgovora na terapiju. Zbog toga se prognoza ne može pouzdano da se proceni bez konkretne dijagnoze i medicinskih nalaza.
Upravo je rana dijagnostika jedan od najvažnijih faktora koji mogu da utiču na ishod lečenja. Iako ne postoji univerzalni pregled kojim može da se otkrije svaki oblik raka, poznavanje simptoma, odlazak lekaru i odazivanje na preporučene skrining preglede mogu da naprave značajnu razliku.
Gotovo 92 godine nakon atentata u Marselju, priča o kralju Aleksandru I Karađorđeviću ostaje deo istorije, ali i podsećanje na bolest koja ne bira društveni položaj, bogatstvo ni vreme u kojem čovek živi. Ipak, važno je imati u vidu da je podatak o kraljevoj dijagnozi zasnovan na porodičnim svedočenjima, dok se tačan tip raka u dostupnim navodima ne precizira.
(Mondo)
Komentari (0)